Bonnie Blue, čije je pravo ime Tia Billinger , jedna je od najpoznatijih i najkontroverznijih zvijezda za odrasle danas.
Njeno lice i platinasto plava kosa postali su viralni simbol radikalno provokativnog sadržaja koji prevazilazi čak i najekstremnije industrijske standarde. Našla se u centru pažnje zahvaljujući novom dokumentarcu koji prikazuje njen život "iza kulisa", ali ono što je novinarka Ellie Fry vidjela bilo je daleko od obične provokacije.
"1000 muškaraca i ja" - život pod reflektorima
Na projekciji dokumentarca "1000 muškaraca i ja: Priča o Bonnie Blue", Bonnie se pojavila samouvjereno, u društvu svoje "ponosne" majke, članova porodice i malog tima saradnika. Dok su kadrovi eksplicitnih scena ispunjavali platno kina, publika je svjedočila svijetu koji je do sada bio skriven - svijetu višemilionske industrije kojom Bonnie upravlja. Sve je detaljno opisano: od sadržaja koji kreira, preko njenog odnosa s fanovima, do njene strategije korištenja običnih muškaraca i tinejdžera kako bi stvorila osjećaj "pristupačnosti".
Kult ekstremnih izazova
Dokumentarac prikazuje kako Bonnie agresivno promovira seksualne izazove putem društvenih mreža poput Instagrama i TikToka, uprkos činjenici da ih djeca mogu vidjeti. U videima često govori o vezama s oženjenim muškarcima, o tome kako "nema kontrolu" dok je muškarci "uzimaju", sve pod krinkom "osnaživanja".
Fry kritikuje autore dokumentarca jer nisu uspjeli ozbiljno da se pozabave uticajem koji Bonnie ima - posebno na mlade ljude, koje takav sadržaj može zavesti, zbuniti ili navesti na opasno ponašanje.
Umjetna bliskost s "običnim" ljudima
Centralna tema njenog brenda je snimanje amaterskih pornografskih scena s običnim muškarcima. U filmu je jasno kako se Bonnie pozicionira kao "spasiteljica" - ona pruža priliku prosječnim ljudima da spavaju s porno zvijezdom ili "nauče" nevinog mladića kako voditi ljubav.
U jednom trenutku on izjavljuje:
"Pronašla sam svoju svrhu u pornografiji. Nije stvar samo u tome što volim osamnaestogodišnjake. Šira slika je naučiti ih kako voditi ljubav i pratiti njihove izraze lica kada izgube nevinost. To zaista volim."
Ekstremne scene koje brišu granice stvarnosti
Dokumentarac također prikazuje njene kontroverzne poduhvate, poput ideje da se zaključa u staklenu kutiju u "seks zoološkom vrtu", gdje bi bila "vezana i dostupna" svima koji je žele iskoristiti. Jedna od njenih najšokantnijih tvrdnji je da je u jednom danu spavala sa 1057 muškaraca.
Uprkos tvrdnjama da svaki učesnik potpisuje saglasnost i pokazuje lične dokumente, napominje se da su mnogi od njih potpuni amateri i često prvi put učestvuju u bilo kakvom snimanju - posebno ekstremnog sadržaja. Fry primjećuje jasan disbalans moći, manipulaciju i potencijalnu eksploataciju.
Eksploatacija pod krinkom osnaživanja
Jedna od najuznemirujućih scena prikazuje snimanje u učionici, gdje Bonnie snima grupnu scenu s grupom mladih kreatora iz OnlyFansa i porno glumcem. Režiser dokumentarca intervjuiše djevojke koje priznaju da nisu bile plaćene za učešće. Jedna kaže da je nervozna jer nikada nije uradila ništa slično, druga priznaje da je jedini seks uživo koji je vidjela bio u Crvenoj četvrti u Amsterdamu. Treća, 21-godišnjakinja, kaže da je popularna jer izgleda mnogo mlađe nego što jeste.
Bonnie komentira: „Činjenica da su nervozni zapravo ide u moju korist jer će njihove reakcije biti realnije.“
Bonnie je otvoreno priznala da nije sama izlazila iz kuće posljednjih šest mjeseci zbog straha da će je neko napasti kiselinom. Njeno online ponašanje često uključuje "mamac za bijes", sadržaj koji namjerno izaziva ljutnju i kontroverze kako bi generirao mišljenja. Iako tvrdi da živi "životom osnažene žene", sve češće se čini da se zapravo krije iza te naracije, dok zapravo iskorištava slabosti i ranjivosti drugih.
Kontroverzna poruka mladima
Dokumentarac ne postavlja ključno pitanje: Kakve su posljedice ovakve vrste sadržaja na mlade ljude koji ga gledaju?
Bonnie i sama priznaje da "zaboravlja razmišljati" o tome šta njeni videozapisi znače tinejdžerima koji naiđu na njih. U jednom trenutku on hladno kaže:
"Roditelji trebaju reći: hej, postoje ljudi na svijetu koji čine masovna ubistva. To ne znači da ćete i vi."
"Želim snimiti orgiju s osobama s invaliditetom"
U jednoj od najšokantnijih izjava u dokumentarcu, Bonnie priznaje: "Zaista želim snimati grupni seks s osobama s invaliditetom."
Dokumentarac to ne komentariše. Čak i uz očigledno eksploatatorski ton kojim to govori, kamera jednostavno nastavlja snimati.
Je li ovo dokumentarac ili reklama? Umjesto propitivanja granica, dokumentarac više djeluje kao PR kampanja. Scene su eksplicitne, sadržaj je sirov, ali kontekst i posljedice ostaju nejasni. U pokušaju da se predstavi kao simbol ženskog oslobođenja, Bonnie zapravo održava kulturu silovanja, prisilnog seksa i potčinjavanja, pod izgovorom da "pomaže ljudima da pronađu sebe".
Sloboda bez odgovornosti nije osnaživanje
Eli Fry zaključuje da je opasno kada neko sa toliko uticaja koristi "osnaživanje" kao štit za vlastiti ekstremizam. Pogotovo kada se taj ekstremizam prenosi na mlade ljude putem algoritama i viralnog sadržaja.
Jer ako je sve dozvoljeno radi recenzije, gdje onda povlačimo granicu? I ko će ostati da popravi ono što Bonnie Blue ostavlja za sobom?
