Svjedoci i članovi Kongresa složili su se da je Srbija izvor mnogih problema na Balkanu...
Pododbor Predstavničkog doma za Evropu održao je juče saslušanje na temu „Žarišna tačka: Put ka stabilnosti na Zapadnom Balkanu“. Sumnjam da je region zaista žarište, iako bi se mogao rasplamsati. Također sumnjam da mu je primarna potreba stabilnost. Ali svjedočenja i pitanja su bila više razumna nego ne.
Šta je prošlo dobro?
Svjedoci i članovi Kongresa složili su se da je Srbija izvor mnogih problema na Balkanu. Njena korupcija, sve autokratskija vlada, trgovinske i vojne veze s Kinom, te političke i ekonomske veze s Rusijom su glavni problemi. Željeli su vidjeti snažnu podršku za Kosovo i za Albance na jugu Srbije, uprkos odbojnosti birokratije State Departmenta prema premijeru Kosova Kurtiju.
Svjedoci i članovi Predstavničkog doma doveli su u pitanje mudrost Trumpove administracije u ublažavanju sankcija Miloradu Dodiku, bivšem predsjedniku Republike Srpske u Bosni, i njegovim prijateljima. Niko nije mogao identificirati jasnu korist za Sjedinjene Države. Svi su se pitali da li je to učinjeno po nalogu poznatih washingtonskih lobista bliskih Trumpovoj administraciji. A možda i u nastojanju da se ostvare privatni interesi porodice Trump. Neki su podržali ponovno uvođenje sankcija.
Šta su uradili pogrešno?
Ne dijelim optimizam svjedoka o okretanju Srbije u zapadnom smjeru. Predsjednik Biden je to pokušavao četiri godine i nije uspio. Predsjednik Vučić nema interesa da ugrozi svoju moć suzbijanjem korupcije, prekidom veza s Kinom i Rusijom ili ukidanjem ograničenja za štampu i pravosudni sistem. Nema interesa da se Srbija ili Bosna pridruže NATO-u. Vučić je mnogo više zainteresiran da pomogne Trumpu u izgradnji hotelskog projekta u Beogradu. On misli, s dobrim razlogom, da će mu to biti dovoljno da kupi kredit u Washingtonu.
Max Primorac iz Heritage fondacije podržao je eliminaciju "visokog predstavnika" međunarodne zajednice u Bosni. Također je želio "treći entitet" za Hrvate. Oba ova poteza bi potkopala Daytonski sporazum i dovela do secesije oba entiteta, Srpskog i Hrvatskog, započinjući rat sa loše definisanim bošnjačkim entitetom u centralnoj Bosni. Ovo je očigledno loša ideja. Luke Coffey i Ed Joseph su mudro podržali Daytonski sporazum za Bosnu.
Max je također istakao mogućnosti izvoza američkih energetskih dobara na Balkan i uvoza ključnih minerala iz zemlje. U principu se ne protivim tome, ali ovi poslovni prijedlozi zavise od ekonomskih faktora koji trenutno ne izgledaju povoljni za privatna ulaganja. Svijet nudi mnogo bolje mogućnosti negdje drugdje. Sve dok na Balkanu prevladavaju korupcija, autokratija i etničke tenzije, mudar investitor ne bi bio voljan preuzeti previše rizika.
Slika stabilnosti
Po mom mišljenju, Balkan je danas veoma stabilan. Ovu stabilnost podržavaju korupcija, etničke tenzije i antidemokratske snage. Vladajuće sile bi jednog dana mogle odlučiti da zarade više novca i steknu više moći na drugi način. Ako postoji tačka zapaljenja, onda je to ova.
Ono što je regiji danas potrebno jeste politička promjena, a ne stabilnost. Ali to mora biti dobro promišljena promjena u demokratskom, evropskom i zapadnom smjeru. Rusi i Kinezi se hrane etničkim tenzijama, nesigurnim statusom i korumpiranim autokratama. Napuštanje Daytona bio bi im poklon.
Promjena bi trebala značiti više individualnih prava u Bosni, više suvereniteta na Kosovu i manje autokratije u Srbiji. SAD mogu podsticati demokratizaciju i pomagati onima koji je žele postići, ali na Bošnjacima, Kosovarima i Srbima je da preuzmu odgovornost. Kada to učine, napredak ka članstvu u EU i NATO-u bit će lak, a ne težak.
