Početak mjeseca donio je novu tragediju za Srbiju, kada je u padu nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu poginulo četrnaest osoba, a još jedna je kasnije preminula. Ovaj incident otvorio je brojne kontroverze, uključujući pitanje može li opozicija doista ugroziti vlast Aleksandra Vučića.
Godina koja se polako bliži kraju ostat će zapisana crnim slovima u historiji Srbije, jer su mnoge tragedije potresle ovu zemlju, u kontinuitetu s onima iz prethodnih godina, poput onih kada je dječak u Beogradu ubio svoje vršnjake ili kada je mladić u selima Dubona i Malo Orašje izvršio likvidacije svojih poznanika.
Dva masakra koji su izbacili na ulice stotine hiljada ljudi nisu dovela do značajnih promjena. Neki smatraju da su te demonstracije bile bespotrebno rasipanje energije naroda i opozicije, uz tvrdnje da su vlasti iznutra sabotirale bilo kakvu mogućnost ozbiljnijeg protesta. U tim trenucima, Vučić je još jednom pokazao svoju sposobnost političkog preživljavanja. No, situacija postaje teža, unatoč njegovim trikovima. Nakon nesreće s nadstrešnicom, tvrdio je da je cijela stanica obnovljena osim nadstrešnice, no ta izjava brzo je demantirana snimkama i arhivskim vijestima. Stručnjaci su potom detaljno analizirali greške i označili krivce, počevši od izvođača radova do nadležnih institucija.
Štoviše, stanica, koja je dva puta bila "svečano" otvorena, bila je simbol političkog povezivanja s Kinom i Mađarskom. Premijer Viktor Orban prisustvovao je jednom od tih otvaranja, a mediji su izvijestili da su kineske i mađarske kompanije bile uključene u rekonstrukciju, no nisu se smatrale odgovornima jer zakon precizira tko je nadležan za kontrolu i puštanje objekta u funkciju.
U pokušaju da opravda propuste, Vučić je pokušao prebaciti odgovornost na sve strane, dok je istovremeno nastojao pokazati da on odlučuje o svemu. Time je dao do znanja da bilo kakva kritika sustava predstavlja osobni napad na njega.
Situacija postaje sve teža jer se Vučićev politički sustav suočava s ozbiljnim prijetnjama. U posljednjim mjesecima, radnici u obrazovanju štrajkaju zbog niskih plata, dok vlast tvrdi da trenutno nema novca. Raniji zahtjevi za novac rješavani su jednokratnim isplatama, ali sada se čini da vlast ne planira ništa učiniti, očekujući da će i drugi čekati na red dok država luta kroz financijsku krizu i sve veće zahtjeve građana na ulicama.
U Beogradu se dugo protive rušenju mosta, dok vlast planira izgradnju novog, a opozicija i aktivisti tvrde da je postojeći most sasvim funkcionalan. Paralelno, Vučićev ekonomski model također dolazi pod sumnju, naročito u vezi s iskopavanjem litijuma, na što većina građana i stručnjaka ima negativno mišljenje. Ovo pitanje otvara širu debatu o tome koja sila će profitirati od tih resursa i u koju će se stranu prikloniti Beograd.
Vučić je u svom "plesu" između velikih sila, nastojeći balansirati odnose s Kinom, Rusijom, EU i SAD-om, doveo zemlju u situaciju u kojoj građani plaćaju cijenu političkih odluka. Pitanje partnera u velikim projektima često je dovodilo do zatvaranja očiju pred korupcijom i propustima. Opozicija tvrdi da željeznička stanica u Novom Sadu nije dobila potrebnu upotrebnu dozvolu, a ugovori o rekonstrukciji su navodno proglašeni državnom tajnom zbog kineskih interesa.
Građanska borba u Srbiji protiv vlasti SNS-a postala je sociološki fenomen. Iako su SAD, EU, Rusija i Kina jasni u svojoj podršci Vučiću, obični ljudi na ulicama nemaju simboličnu podršku tih velikih sila, čak ni u trenutku kada mir u regionu dolazi pod prijetnjom. Uz to, vlast pokušava manipulirati protestima, upućujući svoje pristaše da izazivaju sukobe, što je otkrila opozicijska liderka Marinika Tepić, koja je na društvenim mrežama objavila snimke na kojima visoki funkcioner SNS-a Damir Zobenica naređuje napade na opozicijske lidera.
Dio opozicije traži pomoć od Brisela, vjerujući da bi EU mogla spasiti Srbiju uvođenjem europskih standarda, ali Brisel šuti. Neki analitičari tvrde da je Vučić "kupio" šutnju Brisela svojim politikama prema Kosovu i litijumu. Opozicijski lider Zdravko Ponoš upitao je Brisel gdje je njegova reakcija na slobodne izbore u Srbiji, podsjećajući na njihove kritike izbora u Gruziji.
Dok protesti u Novom Sadu ne prestaju, policija hapsi aktiviste i opozicionare, a hladno vrijeme ih nije pomaklo sa ulica. Ovi protesti mogli bi dodatno zakomplicirati Vučićevu vladavinu, pogotovo nakon niza skandala i nesreća u zemlji.
