Nije uzalud budući premijer Macut, tačno kad je trebalo, govorio pred „studentima koji žele da uče“.
Tamo u parku, gde su se ulogorili sumnjivi ljudi i ozbiljno zagadili prostor, Đuro Macut je držao čas. Na ličnom primjeru je pokazao kako se radi na više razboja odjednom. Đuro je lekar, profesor na fakultetu, djelatnik u privatnoj praksi, oženjen poslovnom partnerkom. Stručnjak za policistične jajnike i predsjednik vlade.
To je bilans za nekoliko karijera, ali sve ovo nabrojano sadržano je u Đuri.
Do prije mjesec dana potpuno nepoznat, danas novo lice kaste. Izvučen je odnekud, kao poseban primjer šta može vješta ruka despota. Kao i onaj koji je od endokrinologa načinio premijera, Đuro možda negdje skriva svoju harizmu – posljednji adut ako propadne u nekoj od brojnih djelatnosti. Izgleda i govori kao trgovački putnik iz prošlih vremena, prodavac knjiga, naročitih lonaca ili paročistača. Prisutno lice koje u svet oko sebe isijava dosadu, bez ideje da ostavi bilo kakav trag.
Ali, to je samo utisak koji ostaje posmatraču bez dara da vidi šta je iza fasada koje skrivaju macute, dridove i druge zvezde i crne rupe na nebu pomahnitale sekte.
Birajući Đura, nesrećnik je možda želio da se otrese gomile suvišnih ulizica, nepotrebnih taman kao i on lično. I da za svoje dnevne potrebe formira novu. Tako bi sa sebe očistio bar dio gadne supstance u koju je zaronio preko glave. Uvjeren kako je Đuro po njegovim merama čist, pa samim tim i bezlični adut za preporod i opstanak. Pretvorivši Đura u politički fetus, video je pred sobom prozor za provjetravanje hada koji je godinama gradio po svojoj zamisli.
Niko, pa ni on nije znao šta Đuro izvan žlijezda sa unutrašnjim lučenjem zna. Ali, za posao u koji je ubacio Macuta ne mora da se zna ništa. Ne treba škola niti političko iskustvo, niti čast a o poštenju da ne govorimo. To je deo biografije koji se izmišlja ili stvara prepravkama. Macut je postao premijer sa preteranim kvalifikacijama, koje ga neposredno preporučuju za eksperta bilo čega.
Možda je hulja promovisao Đura još na propalom mitingu u Jagodini. Vidio je u njemu nešto što niko drugi nije – Macut je tamo održao mlaki i blijedi govor bez poruka i sadržaja. Čovjek koji je svojevremeno metnuo Brnabić za predsjednicu vlade, nije se prevario u procjeni beznačajnosti. Jedne večeri tresnuo je ručicom o astal i rekao: mandatar za novu vladu biće Đuro Macut.
Gospodar je uvjeren da je Macut kadar bez mrlje, čist kao sneg i pouzdana poluga za vladanje u opštoj traumi i pobuni koja se ne zaustavlja. Sredstvo za smirivanje sa zakasnjelim neželjenim dejstvima.
Ma koliko po liku i obličju podsjećao na skrušenog i skromnog službenika, ispostavilo se da familija Macut umije da stiče. To nije grijeh, šparanje je osobina koja se cjeni. Uz sva svojstva koja isijavaju iz Đura, očita je štedljivost, da ne kažem delotvorna škrtost, koja vremenom donosi blagostanje i sve što uz to ide.
Na ovom mjestu se ne zalažem za proleterski egalitarizam, smatram da je sve što ima, Macut stekao poštenim poslom. Kako bi drugačije? Danonoćni rad i odricanje donose imetak. Nije se rasipalo, asketizam je vidljiv na Đurovom mučnom licu. Iz nekog razloga se ostarilo prije vremena. Mučna duša u blagoslovena trudbenika.
Dan pre nego što je položio premijersku prisegu (stara srpska reč za zakletvu), Macut je častio sebe i pazario vilu od oko milion evra. Neki kažu više, neki nešto manje, Krik tvrdi da je više.
To je uradio mudro, da mu se ne zamjeri da je nekretninu stekao dok je bio predsjednik vlade. Nego tačno dan prije. Takva lukavost sa brojnim nijansama podmuklosti, skoro da garantuje da će pametni kupac u državi gazdovati domaćinski.
U Srbiji ima mnogo bogatijih od Đure, mada nije poznato šta on sve posjeduje. Otkrili su mu da pored tek stečene vile u mom komšiluku, to jest na Zvezdari, ima još četiri stana u Beogradu, svaki u prosjeku po sto kvadrata.
Sva četiri stana i vilu od milion eura, to dvoje vrijednih trudbenika kupili su od svog rada. Ne znam hoće li Macut da se useli negdje u rezidenciju pa da tamo i ostane.
Ne bih da svježem premijeru bilježim na raboš rastuće siromaštvo u Srbiji. Sirotinja ima svoje razloge zašto je sve brojnija. Ona buja nezavisno od Đura i njegovih prostora. Ne stiže se da se zaradi, nema se odakle. Velike pare odlaze u najdublje džepove. Juče je bio prvi maj, praznik zatrte radničke klase. Srbijom ne vlada diktator nego siromaštvo i neopisiva pljačka, više od milion ljudi je ispod granica vidljive bijede.
Ljudi iz te sfere su najpouzdaniji glasači sekte, zato ih valja čuvati ispod horizonta koji bi im omogućio da vide.
Ovo nije tekst o socijalnom buntu koji bi morao da slijedi nezavisno od sljepila, nego o Đuri. Ili o Đuru, ako vam je tako lakše.
A na svom političkom vrhuncu, kad su ga proizveli u premijera, Đuro je smislio ovo: „Danas sam došao u ovaj dom naše državotvornosti da kažem da sam ja sin svoga naroda, ljubitelj našeg roda, vaš pravitelj i vaš brat… Ovu dužnost prihvatam kao obavezu koja me je snašla i zadesila i koju kao verni sin svoje otadžbine nisam mogao izbjeći…“
To je dakle zadesna stvar, koja je bila suđena. I Đura, kao odani sin naroda, pravitelj i brat to nije izbjegavao, niti je kao vjerni sin mogao. Dan ranije se skućio za velike pare, ostavivši nešto za crne dane.
