U veličanstvenoj sarajevskoj Vijećnici, otvorena je trodnevna međunarodna naučna konferencija pod nazivom „Srebrenica 30 godina poslije genocida: Sjećanje, odgovornost i izazovi negiranja“.
Ovaj skup, koji okuplja vrhunske svjetske i domaće istraživače, stručnjake i svjedoke historije, ima za cilj da tri decenije nakon najstrašnijeg zločina na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, još jednom glasno i jasno potvrdi istinu — da je u Srebrenici počinjen genocid, i da je on bio dio šire, sistematske politike istrebljenja jednog naroda.
Na svečanom otvaranju, u prostorijama koje same svjedoče o otporu i opstanku, prisutnima su se obratili ugledni stručnjaci poput Tarika Zaimovića, Seada Turčala, Muamera Džananovića i Emira Suljagića. Poruka iz Vijećnice bila je jasna: Srebrenica nije i nikada neće biti zaboravljena. Istina mora biti čuvana, naučno dokumentovana i prenošena budućim generacijama, bez obzira na pokušaje negiranja i relativizacije koji iz dana u dan jačaju.
Drugi dan konferencije nastavljen je u Rektoratu Univerziteta u Sarajevu, gdje je profesor Sead Turčalo otvorio panel-diskusiju ističući da genocid u Srebrenici nije bio nasumični ispad nasilja, već hladno planirani politički projekt istrebljenja. Danas, kaže on, izazov nije samo očuvanje sjećanja, nego i borba protiv koordiniranih napora da se istina zamagli, a žrtve zaborave.
Učesnici konferencije, među kojima su Dirk Moses, Edina Bećirević, Martin Shaw, Hikmet Karčić, Benjamin Valentino, Norman Naimark i mnogi drugi, razgovarali su o višedimenzionalnim aspektima genocida — od pravnih i historijskih temelja, preko institucionalnog negiranja, do uloge obrazovanja i kulture pamćenja. To su ljudi koji su svoj život i karijeru posvetili istini i borbi protiv zaborava.
Posebnu težinu nosilo je predavanje dr. Hikmeta Karčića, koji je u svom emotivnom i pronicljivom izlaganju analizirao značaj Rezolucije o Srebrenici koju je UN usvojio 2024. godine. Karčić je naglasio da je Srbija ovu rezoluciju doživjela kao svojevrsnu novu „kosovsku bitku“, tumačeći je kao globalnu zavjeru protiv srpskog naroda. Podsjetio je na to kako je 2015. godine Rusija bila jedina koja je blokirala tadašnji prijedlog rezolucije, čime je pokazala savezništvo sa Srbijom i otvorila prostor za jačanje negiranja genocida čak i unutar akademskih krugova.
„Ovo je trenutak kada negiranje više nije samo politički alat, već i opasna bolest koja je zahvatila i naučne sfere“, upozorio je Karčić. On je naglasio da nova rezolucija, iako važna kao moralni i edukativni čin, nema stvarnih političkih posljedica po Srbiju, te da je iluzorno vjerovati da će dovesti do promjena u politici Beograda ili entiteta RS.
Istakao je i to da je neposredno nakon usvajanja rezolucije održan skup „Srpski svet“, na kojem su definisane nove političke i ratnohuškačke strategije. Srbija i dalje, kako je rekao, igra na kartu prijetnji ratom, pokušavajući zastrašiti region i svoje građane.
Profesor Naimark je u svom izlaganju naglasio da je danas poricanje genocida daleko prisutnije nego prije dvadeset godina, te da raste u tandemu s političkim manipulacijama i širenjem mržnje. Dirk Moses je poručio da bi se okvir sjećanja trebao proširiti na čitavu kampanju nasilja nad Bošnjacima od 1992. do 1995. godine, a ne svesti samo na Srebrenicu. Samo tako, smatra on, možemo pravilno razumjeti pojam genocida i spriječiti nove „Srebrenice“ širom svijeta.
Konferencija će biti zaokružena danas simbolično i duboko emotivno — u Potočarima, gdje posjeta Memorijalnom centru predstavlja ne samo komemoraciju, već i lično i kolektivno suočavanje s posljedicama genocida. U Potočarima će učesnici konferencije imati priliku da uče, tuguju i obećaju da će čuvati sjećanje, ali i boriti se za istinu.
U trenutku kada se mnogi bore da istoriju ispišu lažima, ova konferencija i posjeta Potočarima predstavljaju gorući plamen koji razbija tamu poricanja. Srebrenica nije samo prošlost — ona je upozorenje i opomena da se zlo može ponoviti, ako ga ne imenujemo i ne osudimo, svaki put, svuda.
Inače da napomenemo, Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je 23. marta prošle godine Rezoluciju o Srebrenici prema kojoj se 11. juli obilježava kao Međunarodni dan sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici koji se dogodio 1995. godine. Rezolucija je usvojena sa 84 glasa "za", protiv je glasalo 19 zemalja, a suzdržane su bile 68 zemlje.
Najvažniji dijelovi Rezolucije sadržani su u sedam tačaka koje, između ostalog, podrazumijevaju da se 11. juli proglasi Međunarodnim danom sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici, da se bez rezerve osuđuje svako poricanje genocida kao i ratnih zločinaca, da se uspostavi program informisanja pod nazivom "Genocid u Srebrenici i UN" počevši tako svoje djelovanje za obilježavanje 30. godišnjice od genocida te poziva sve države članice na odgovarajuće edukacije i aktivnosti koje se odnose na podizanje javne svijesti o genocidu.
Podsjećamo, da je Rezolucija o Srebrenici predstavlja jednu od najvećih diplomatskih pobjeda naše zemlje u 21. stoljeću.
"Ništa ne može ublažiti bol majki i hiljada drugih žrtava genocida. Njihova istrajna borba traje već tri decenije. Međutim, činjenica je da Rezolucija u Međunarodnom danu sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici usvojena prije 30. godišnjice nad Bošnjacima Srebrenice bar je mali tračak nade u borbi za istinu i pravdu. Kao što je to istakao član Predsjedništva Bosne i Hercegovine koji je pokrenuo i usmjeravao aktivnosti u vezi sa ovom rezolucijom - usvajanje iste ima ogroman značaj za BiH i UN te predstavlja jednu od najvećih diplomatskih pobjeda BiH u 21. stoljeću"
Ove riječi iz Sarajeva i Srebrenice odjekuju glasnije nego ikada: „Nikada više“.
