Studentski protesti u Srbiji: Snaga mladih kao ogledalo društva
Kraj 2024. godine u Srbiji obilježili su studentski protesti koji su privukli pažnju ne samo domaće, već i regionalne i globalne javnosti. Redakcija Nedeljnika dodijelila je studentima prestižno priznanje "Ličnost godine", uz obrazloženje da su upravo oni utjelovljenje vitalnog duha mladih generacija. Njihova borba, vođena kroz nenasilne i dostojanstvene metode, pokazala je kako solidarnost i odlučnost mogu istovremeno biti artikulisane i nenasilne. Protesti, koji traju već gotovo dva mjeseca, impresioniraju svojom disciplinom – bez uništavanja imovine, bez lidera koji bi preuzeo političke ambicije, ali s jasnom porukom.
Povod za ovaj bunt bio je tragičan događaj urušavanja nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu, koji je rezultirao smrću 15 osoba, dok su dvije povrijeđene. Kao što to obično biva, tragedija je izazvala niz emocija – od tuge i šoka do opravdanog bijesa i zahtjeva za odgovornošću. Studenti su izašli na ulice kako bi iskazali nezadovoljstvo i zahtijevali odgovornost odgovornih, pokazujući da participativna demokracija u Srbiji nije mrtva, uprkos učestalim kritikama da režim guši svaku opoziciju.
Ono što dodatno fascinira jeste raznolikost među studentima. Na protestima se mogu vidjeti mladi s potpuno različitim političkim stavovima: od proevropski orijentisanih do proruskih simpatizera, od onih koji bi priznali Kosovo do onih koji se zalažu za njegov povratak pod srpski suverenitet. Tu su i studenti koji podržavaju predsjednika Vučića, kao i oni koji su naklonjeni opoziciji. Uprkos svim razlikama, zajednički cilj ih je ujedinio – zahtjev za pravednijim društvom.
S druge strane, vlasti predvođene predsjednikom Aleksandrom Vučićem proteste su interpretirale kroz prizmu stranog utjecaja i zavjera. Vučić, poznat po svojim komunikacijskim sposobnostima i akademskim uspjesima, odlučio je ostati po strani, umjesto da prepozna studentski pokret kao priliku za jačanje demokratskih vrijednosti. Njegova reakcija odrazila je strah da bi studentski zahtjevi mogli predstavljati prijetnju njegovoj političkoj poziciji, umjesto da ih vidi kao savez za demokratizaciju društva.
Studentski bunt pokazuje šta Srbija može biti – društvo u kojem mladi otvoreno izražavaju svoje stavove, traže pravdu i bore se za bolje sutra. Upravo u tome leži prilika za političko rukovodstvo: prepoznati snagu ovih protesta kao pokretač promjena, a ne kao prijetnju. Predsjednik Vučić, umjesto da odgovori na ovu ruku pomirenja i poziva na dijalog, propustio je priliku da se upiše u historiju kao lider koji je omogućio transfer demokratske energije u institucije, što je jednom prilikom zagovarao Zoran Đinđić.
Srbija kakvu studenti traže – otvorena, pluralna i pravedna – nije samo njihov san već i potencijalni ponos cijele regije. Ostaje pitanje hoće li vlast prepoznati ovu priliku ili će ostati zatočena u narativima konspiracije i straha od promjena.
