Prije pet mjeseci na administrativnoj liniji između dvije općine stajale su policije sa dugim cijevima i poprijeko se mjerkale
Svašta se nakon Dejtona dešavalo na entitetskoj liniji koja „dijeli“ Sanski Most i Oštru Luku,ali geografija i fizika su vječnije kategorije od politika kakve god bile.
Dvije općine i dalje su udaljene 15 km, komunikacijski snažno vezane zbog susjednog Prijedora, a svježi i febrilni dejtonski dogovori nekada zaraćenih strana su uspjeli aranžirati tzv. zamjenu teritorija pa je Koprivna koja je po Dejtonu bila dio teritorije Sanskog Mosta kao i prije rata pripala Oštroj Luci ( tadašnjem Srpskom Sanskom Mostu) a Ključ je dobio selo Velečevo koje je Dejronskim sporazumom dato tadašnjem Srspkom Ključu, danas Ribniku. I Ključ i Oštra Luka su tada avanzirali, a Sanski Most je ostao teritorijalno uskraćen za selo Sokolovo koje mu je drugarski obećao današnji Ključ. Nije ni to više bitno.
Trideset godina nakon rata Općina Sanski Most po potpisanom sporazumu iz 2020. godine i Oštra Luka zbog višedecenijskog problema sa vodosnabdijevanjem spajaju svoju vodovodnu mrežu. Tačnije i preciznije, Oštra luka se spaja na savremenu Fabriku vode u Zdeni.
Sporazum su potpisali aktelni načelnici Faris Hasanbegović i Dragan Stupar. Ovaj projekat „gura“ i UNDP (Razvojni program UN u BiH) čija je ukupna vrijednost po -tehničkoj dokumentaciji 2,5 miliona KM.
Vlada RS učestvuje sa oko 440.000 KM, cilj projekta je da se izgradnjom vodovoda za oko 500 stanovnika Oštre Luke poboljša kvalitet usluga u lokalnim zajednicama u vodosnabdijevanju. Ideja je i da se pored Koprivne ovim projektom zahvati i naselje Usorci sa desne obale rijeke Sane na podrčju općine Oštra Luka. Općina Sanski Most takođe je uložila svoja sredstva u ovoj budžetskoj godini, oko 100.000 KM, javnim pozivom izabrala izvođača i radovi polaganja cjevovoda napreduju. Jedna fina dobrosusjedska priča teče.
No, surova strana politike u svojim akutnim stanjima je prije samo pet mjeseci „iznajmila“ Oštru Luku za navodni „državni“ interes zaštite lika i djela predsjednika manjeg entiteta pa su na tzv. liniji razdvajanja između dva eniteta jedne države apsurdno stajale federalne policijske snage sa dugim cijevima i polcija entiteta takođe opremljena prikladno prilici „odbrane“ Milorada Dodika u teatralnom i psihotičnom političkom igrokazu pod radnim nazivom „Granica postoji“. Suma sumarum- granice nema pa nema, a voda nađe svoj put.
Politika vrlo često na ovim prostorima nema veze sa stvarnim životom i potrebama građana. Kad se vrati u Bosnu i Hercegovinu sa Putinovim Ordenom Aleksandra Nevskog na reveru Miloradu Dodiku će se suditi u Sarajevu na Državnom sudu zbog neizvršavanja odluka Visokog predstavnika u BiH Kristajana Šmita. I onom njegovom „malom“ Millošu iz Službenog glasnika RS-a. A voda -nosi sve.
