Grupa uglednih svećenika sa iz cijelog svijeta, a koja je rodom ili porijekom sa Kupresa, objavila je deklaraciju protiv velike investicije koja se planira na tom području. Riječ je o projektu izgradnje pogona za proizvodnju magnezija na lokaciji Osmanlije, u općini Kupres, investitora BH Magnezij&Minerali d.o.o. iza kojeg stoje njemački ulagači.
Federalno ministarstvo okoliša i turizma prošle godine nije izdalo okolišnu dozvolu jer, kako je tada rečeno, spomenuta investicija nije u skladu s kantonalnim Prostornim planom. No, investitor nije odustao pa je revidirana Studija uticaja na okoliš za ovaj projekt ponovo stavljena na uvid javnosti u martu ove godine.
Preduzeće BH Magnezij & Minerali planira izgradnju i puštanje u rad pogona u kojem bi bilo otvoreno čak 600 novih radnih mjesta. Kompleks bi se, prema planu, sastojao od čak 14 objekata od kojih bi većina bila proizvodni pogoni, a ostalo bi bili uredi, laboratorij, garderoba itd.
Vlasnik firme BH Magnezij & Minerali je kompanija “Magnesium For Europe” iz Njemačke. Kao sirovina za proizvodnju magnezija koristitio bi se dolomit.
Šta kaže investitor
Investitor tvrdi da je gradnja ovog kompleksa veoma važna za cijelu Evropsku uniju.
S obzirom da je proizvodnja magnezija vrlo rijetka u Evropi, a potrebe su sve veće, očekivalo se da bi ova investicija mogla imati odjeka i izvan granica BiH. Ukupna površina objekata pogona iznosila bi 20.432 metra kvadratna.
Magnezij je jedna od kritičnih sirovina i strateških proizvoda za Evropsku uniju. Projekt na kupresu identifikovan je kao strateški za ERMA (European Raw Material Alliance).
Tvrde da investicija nije štetna za okoliš ali da će doprinijeti ekonomskom razvoju ovog kraja i novim zapošljavanjima.
Šta kažu svećenici
U dokumentu koji je potpisala grupa svećenika praktično iz cijelog svijeta, a koji vode porijeklo iz ovog kraja, navodi se sljedeće:
– Ako je iko za boljitak ljudi na Kupresu, onda smo to mi svećenici koji smo rodom ili porijeklom s Kupresa. Ako su svi njegovi stanovnici za napredak i razvitak – mi smo još više! Dobro nam je poznato što je sve industrijska revolucija donijela čovječanstvu. Iskorištavanje ruda, minerala, metala i voda u Evropi pokrenulo je tešku industriju koja je siromašne zemlje pretvorila u prave ekonomske gigante.
Ta industrijska zanesenost, koja je trajala od kraja 18. do druge polovine 20. stoljeća, zahvatila je brojne zemlje. Tako su, na primjer, sjeverna Italija i sjeverna Njemačka žrtvovale svoje prirodne ljepote zbog iskoristivih resursa kako bi se obogatile ne samo pojedine njihove porodice, gradovi ili regije nego cijela država i narod.
One su danas bogate zemlje jer su kopale rude i crpile svoja zemna bogatstva davne 1800-te i 1900-te godine a ne danas, kada svaka iole osvještena zemlja zatvara svoje rudnike i zatrpava svoje kopove kako bi obnovila i očuvala prirodu koja život znači.
Tu leži sva neobjašnjiva nelogičnost i začuđujući paradoks da kada ekološki osviješten svijet radi na očuvanju prirode i njenih ljepota, na našoj se Visoravni javlja želja za teškom i prljavom industrijom koja zagađuje i upropaštava ne samo ovaj kraj nego i cijeli jadranski sliv.
Ova lijepa Visoravan zemlja je meda i mlijeka ne samo Kupresa i okolice nego i Dalmacije. Ta biblijska slika nije samo teološka nego i ekološka jer gdje nema cvjetnih poljana, bistre i čiste vode te zdravih i prozračnih šuma nema ni hranjiva “mlijeka”, a još manje ljekovita “meda”.
