Mjesecima traje borba navijača FK Sarajevo protiv klupskog rukovodstva.
Ogorčeni radom čelnika, najvatrenije pristalice bordo boje, popularne "Horde zla", početkom godine proglasile su opći bojkot na svim tribinama.
Ignorisanje navijača
Kap koja je prelila čašu bio je potez da se na mjesto šefa stručnog štaba postavi Mirza Varešanović, koji je u prošlosti u više navrata dolazio u sukob s navijačima.
Odmah po njegovom imenovanju sredinom decembra prošle godine, "Horde zle" su se otvorenim pismom obratile Ismiru Mirviću, većinskom vlasniku upravljačkih prava i aktuelnom predsjedniku, te su mu uz navođenje svih grešaka koje je napravio od dolaska u klub poručile da odmah povuče odluku da Mirza Varešanović bude novi trener.
No, sve te greške su mu "opravdali" riječima da su svjesni kako je klub izvukao iz finansijske krize.
Mirvić, pak, uopće nije pokazao da mu je stalo šta navijači misle. Od tog trenutka skoro da se ništa nije promijenilo. Skoro, s obzirom da je sportski direktor Emir Hadžić, jedan od onih na čijem su odlasku navijači insistirali, a kojeg je Mirvić prethodno protiv njihove volje vratio na poziciju, nedavno konačno napustio klub.
Navijači Sarajeva bijesni zbog novog neuspjeha, insistiraju na odlasku Varešanovića
Osim Varešanovića, navijači su odlučni u namjeri da vide leđa direktorici Ajli Alimanović kojoj, prije svega, zamjeraju poziv na obračun s pojedincima koji su je prozivali, te ismijavanje istih. Također i njene nepromišljenje najave prilikom dolaska na funkciju u aprilu 2022. da "FK Sarajevo za dvije godine želi biti najbolji klub na Balkanu".
Još jedna rečenica iz njenog prvog intervjua ostala je upamćena, kako je "fudbal prestala pratiti toliko davno da je zadnji Ronaldo kojeg se sjeća, onaj iz Brazila“.
Takve izjave i ne čude s obzirom da se radi o osobi koja u prošlosti nije imala nikakve dodirne tačke s fudbalom, osim što je deklarisani navijač najvećeg rivala FK Sarajevo.
To odmah povlači pitanje kako je moguće da se osoba takvog profila dovede na tako odgovornu i zahtjevnu poziciju. Odgovor na to zna jedino Mirvić, koji ju je doveo, a koji je, uprkos jasnom stavu navijača, i dalje drži uz sebe kao svoju "desnu ruku".
Greška za greškom
A kad smo kod Mirvića, tu tek ima mnogo toga za reći.
Prisjetimo se prvo kako je Mirvić došao na Koševo. Bilo je to u avgustu 2021. godine posredstvom bivše direktorice Sabrine Buljubašić, nakon što je prijašnji vlasnik Nguyen Hoai Nam odlučio da napusti klub i proda svoj vlasnički udio.
Klub je preuzeo Mirvić zajedno s Vincentom Tanom, malezijskim milijarderom, koji je prethodno postao većinski vlasnik kluba 2013., da bi 2019. prodao svoja prava pomenutom Namu. Mirvićevo poznanstvo s Tanom datira iz perioda dok je bio uključen u projekt vezan za Los Angeles, klub u vlasništvu Malezijca.
O Mirviću se tada nije moglo saznati mnogo, osim da je "veliki navijač" FK Sarajevo, koji je tokom rata iz rodne Hrasnice izbjegao u SAD i tamo zajedno sa svojim bratom postao vlasnik američkih kompanija koje se bave proizvodnjom i distribucijom medicinske i zaštitne opreme, s fokusom na sportiste.
Njegov dolazak dočekan je euforično, a nakon što je izmirio sva dugovanja navijači su u njega polagali velika očekivanja. Međutim, da li zbog neznanja ili loših savjetnika, pravio je grešku za greškom.
Niz njih navele su i "Horde zla" prilikom javnog obraćanja Mirviću, kojeg su okrivile za narušavanje ugleda i identiteta kluba.
Prvi "kiks" napravio je dovođenjem Une Bejtović, bivše članice skupštine FK Željezničar, koju je angažovao za oficira za odnose s javnošću. Iako je prvobitno ignorisao tu informaciju, kasnije je shvatio da je napravio grešku i okončao pomenutu saradnju.
Revolt navijača izazvalo je i njegovo slikanje s vođom navijačke grupe najvećeg rivala, kao i posjeta restoranu Seje Brajlovića, deklarisanog navijača FK Željezničar.
Mirvićeve namjere dovedene su u pitanje angažmanom nekompetentnih ljudi u administraciju kluba. Konkretno mu je zamjereno pružanje nove šanse određenim osobama koje su ranijih godina pronevjerile budžet kluba.
Da ga nije briga za mišljenje navijača Mirvić je pokazao tako što je prilikom odabira zamjenskog terena zbog renoviranja Koševa izignorisao njihovu želju da se igra na stadionu Mladosti u Doboju kod Kaknja.
Ne treba zaboraviti ni ostvarivanje "poslovne saradnje" s MMA borcem Denisom Stojnićem, koji je nedugo potom uhapšen u policijskoj akciji "Sky“.
Također mu je zamjeren blizak i prisan odnos s aktuelnim predsjednikom N/FS BiH Vicom Zeljkovićem, kao i veze s određenim političkim opcijama.
Njegovi egocentrični nastupi i obraćanje, kako navijačima tako i igračima FK Sarajevo putem društvenih mreža bili su nešto što se nerijetko dešavalo i dešava.
Tu su i rođendanske čestitke poslovnim saradnicima putem zvaničnih klupskih profila, što je jedan od vidova "cirkuzanja" s klubom.
Neki će reći kako je uložio svoj novac i da može raditi šta mu je volja, što bi možda bilo prihvatljivo da se radi o nekom ličnom projektu ili manjoj sredini, a ne klubu s velikom historijom i tradicijom kakav je FK Sarajevo.
Nerezonski potezi
A onda poslije svega dolazimo do zelenog terena, gdje je Mirvić svojim nerezonskim potezima doveo klub u situaciju u kakvoj trenutno jeste.
Za nepune dvije godine promijenio je čak šest trenera. Od Gorana Sablića, preko Aleksandra Vasoskog i Feđe Dudića, pa do Mirze Varešanovića (uz Dženana Uščuplića i Emira Obuću kao prijelazna rješenja).
Niko od njih nije se zadržao na klupi duže od šest mjeseci.
Slično je Mirvić radio i s igračkim kadrom. Otkako je postao vlasnik, na Koševo je došlo 26 igrača, a otišlo 39 (osam na posudbu).
Mirvić ispočetka nije davao novac na pojačanja, tačnije svi su dolazili kao slobodni igrači. Međutim, poslije niza neuspjeha promijenio je strategiju, pa je na transfere "spiskao" 590.000 eura, najviše ikada kada je Premijer liga BiH u pitanju.
Nije samo trošio, već je i profitirao. Od prodaje petorice igrača uzeo je 2,3 miliona eura, što je jedna od rijetkih pozitivnih stvari koje mu se mogu pripisati.
Međutim, nije razmišljao o posljedicama koje će odlasci tih igrača imati na ekipu u datom trenutku, a s obzirom da nije osigurao adekvatne zamjene, ispalo je tako kako je ispalo.
Odraz svega su rezultati. Prvu sezonu pod Mirvićevim vodstvom FK Sarajevo je okončao na četvrtom mjestu premijerligaške tabele s 46 osvojenih bodova i 13 pretrpljenih poraza, što mu se nije dogodilo nikada u historiji. U Kupu BiH je stigao do finala, gdje je poražen od Veleža, dok je u Konferencijskoj ligi ispao već u prvoj rundi od moldavskog Milsamija.
Ni druga sezona nije ništa bolja, a može biti čak i gora. Sezona bez nastupa u Evropi, ispadanje na startu Kupa BiH od trećeligaša Čelika i trenutno šesto mjesto u Premijer ligi BiH s velikih 10 bodova zaostatka za pozicijom koja vodi u evropska takmičenja.
Mirvićevi posljednji potezi odaju utisak da je riješio napraviti rezultat pod svaku cijenu, ali po ko zna koji put se pokazalo kako novac nije garancija za uspjeh.
Međutim, on nastavlja s marketinškim aktivnostima i ličnom promocijom, kao da sve funkcioniše u najboljem redu.
Pitanje je šta bi njegov eventualni odlazak značio za budućnost kluba, ali možda je vrijeme da navijači svoje kritike i nezadovoljstvo ubuduće usmjere isključivo ka njemu kako bi konačno izazvali neku reakciju, jer ovako je nema i prema svemu sudeći neće biti.
