Evropa je uhvaćena između dvije vatre: između ruskog "čekića" i "nakovnja" Trumpove administracije. Dok Washington objavljuje ideološki "rat" evropskim pravilima i otvoreno podržava razdorne snage na kontinentu, Brisel se suočava s najtežim testom svog postojanja: kako preživjeti u svijetu u kojem se stari saveznik pretvara u najnepredvidljivijeg protivnika...
Jasan simbol dubokih previranja koja se očekuju tokom 2026. godine su neočekivane sankcije koje je Trumpova administracija nametnula bivšem evropskom komesaru Thierryju Bretonu i četvorici drugih visokih evropskih lidera neposredno prije Božića.
Ovaj čin označio je neviđen gest neprijateljstva između zemalja koje su historijski smatrane saveznicima, ili bolje rečeno, koje su to "teoretski" trebale biti. Reakcije u Francuskoj i širom kontinenta bile su trenutne, odražavajući osjećaj izdaje i neizvjesnosti.
Ove sankcije nose uglavnom ideološki teret, zasnovan na strogom američkom konceptu slobode izražavanja, koji je usko povezan s interesima tehnoloških oligarha koji danas čine temelj američke ekonomije.
Argumenti Washingtona vjerno slijede liniju oštrog govora koji je JDVans održao u Münchenu ranije ove godine, gdje je američki potpredsjednik otvoreno optužio Evropljane za "namjerno ometanje slobode izražavanja".
Isti radikalni stav odražava se i u strateškom dokumentu koji je u decembru objavila Trumpova administracija, a koji je u gotovo apokaliptičnom tonu upozorio da, ako ne promijeni kurs, Evropa riskira "potpuni nestanak svoje civilizacije".
Šok koji je ovaj raskol izazvao je izvanredan u svakoj fazi. Kaznene mjere protiv bivšeg komesara Bretona, kojeg Washington optužuje za vođenje "industrijskog kompleksa cenzure", imale su učinak snažnog električnog udara uoči praznika.
Sada je jasno da se odvija bolan razvod između Trumpove administracije i evropskih liberalnih demokratija, iako evropski lideri, čini se, nikada nisu očekivali takav izljev diplomatskog nasilja.
Evropljani već godinama, još od Obaminog predsjedništva, znaju da su Sjedinjene Države svoju stratešku pažnju usmjerile prema Aziji, a posebno prema Kini, videći je kao glavnog rivala, dok je stari kontinent postepeno gubio svoj globalni značaj.
Međutim, Trump je otišao mnogo dalje od svojih prethodnika: čini se da želi raspad Evropske unije, neprestano ponavljajući svoju (činjenično neosnovanu) tezu da je ta unija stvorena s jedinim ciljem "iskorištavanja i uništavanja Sjedinjenih Američkih Država".
Kao rezultat toga, Evropa se danas nalazi u opasnom paradoksu: njen glavni vojni zaštitnik je istovremeno i sila koja je želi politički uništiti. Evropljani uopšte nisu bili spremni za takvu evoluciju, što dokazuje njihova dvostruka i nepobitna zavisnost: s jedne strane, zavisnost od američke tehnologije (koja dominira tržištem nakon što je Evropa propala u nedavnim digitalnim revolucijama) i, s druge strane, vitalna zavisnost za odbranu unutar NATO struktura.
Napori za ograničavanje štete
Do kraja 2025. godine, bilo u podršci Ukrajini ili u složenim transatlantskim odnosima, Evropljani konačno shvataju da se svijet fundamentalno promijenio i da se ta promjena ne dešava u njihovu korist.
Evropska unija se danas nalazi u izuzetno ranjivom položaju, zarobljena "između dvije vatre": nezaustavljive agresije Rusije sa Istoka i otvorenog neprijateljstva Sjedinjenih Američkih Država sa Zapada.
Veliki problem za 27 država članica je što se takve strukturne zavisnosti ne mogu eliminisati preko noći, jer su potrebne decenije da se poprave. Posljedično, morat će pronaći način da koegzistiraju s Trumpovom administracijom, istovremeno se trudeći da što više ograniče daljnju štetu.
Zato je i odgovor na američke napade toliko složen i, neizbježno, izazvat će razočaranje u evropskom javnom mnjenju koje zahtijeva više dostojanstva.
Pravi lakmus test za 2026. godinu bit će zaštita digitalnog prava, upravo onog zakonodavstva zbog kojeg je bivši komesar Breton bio sankcioniran. Evropska komisija je 24. decembra bila prisiljena javno braniti ovaj propis, naglašavajući da su ga usvojile suverene države i parlament izabran općim pravom glasa.
Ali se ne očekuje da će se Trumpov napad na EU tu zaustaviti; Washington zahtijeva potpunu kapitulaciju Evrope, kao što to zahtijevaju interesi Silicijske doline. Drugi i delikatniji test bit će direktna politička intervencija.
Američka administracija sada otvoreno podržava krajnje desničarske stranke u Evropi, koje opisuje kao "patriotske" snage, i nada se da će im pomoći da dođu na vlast i oslabe jedinstvo Brisela.
Stoga, Evropa više ne bi trebala gajiti iluzije: ovaj razvod sa SAD-om bit će surov, hladan i bez ikakvih diplomatskih "poklona".
