Turska novinarka koja je izvještavala iz opkoljenih gradova Bosne i Hercegovine danas se vraća u Goražde, suočena s traumama prošlosti i simbolikom oslobođenja.
Šerifa Turgut, renomirana turska novinarka, čija su izvještavanja iz rata u Bosni i Hercegovini ostavila snažan trag u međunarodnim medijima, ovih dana boravi u Goraždu. Pozvana od strane premijera kantona Edina Ćulova, Turgut se vratila u grad koji je tokom agresije na BiH bio simbol stradanja, ali i otpornosti lokalnog stanovništva.
Za Šerifu, Goražde nikada nije bilo samo mjesto izvještavanja; bio je to grad koji je svjedočio njenom profesionalnom i ljudskom testu. Tokom opsade, ona je uspjela ući u grad preko Sarajeva u vozilu UN-a, u pratnji Joea Sacca, američkog novinara i strip autora, koji je kasnije svoje iskustvo pretočio u svjetski poznati strip Safe Area Goražde. Taj put, kako sama kaže, nikada neće zaboraviti: hiljade gladnih i promrzlih ljudi na ulicama, jedno jedino vozilo UN-a, hladnoća, strah – prizori koji su oblikovali njen pogled na rat i njegovu ljudsku dimenziju.
„Dolazili smo iz jedne opsade u drugu. Sve je bilo otužno, a Joe je, i pored straha, imao tu sposobnost da nasmije ljude. To je ono što ga čini jedinstvenim“, prisjeća se Šerifa. Njeno izvještavanje, poput Saccovog, tražilo je balans između profesionalne objektivnosti i ljudske empatije prema žrtvama, što je često nemoguće u ratnim zonama.
Šerifa Turgut opisuje kako je na početku vjerovala u neutralnost pojma „građanski rat“, ali iskustva u Goraždu i Sarajevu brzo su promijenila njen stav. „Ovo nije bio građanski rat, ovo je bila agresija“, kaže. Svjedočila je direktnim prijetnjama od strane ratnih zločinaca, strahotama granatiranja i strašnim scenama ranjavanja, uključujući amputacije izvedene pilom za ogrijev. Takva iskustva, kako navodi, ostavljaju trajne ožiljke, ne samo fizičke nego i psihološke.
Osim profesionalne hrabrosti, Šerifa naglašava i osjećaj ljutnje zbog međunarodne zajednice koja je priznala genocid samo u Srebrenici, zanemarujući stradanja Goražda i drugih opkoljenih gradova. „Šta se desilo u Goraždu? I to je bio genocid“, tvrdi novinarka.
Ipak, danas Šerifa dolazi u Goražde iz drugačijih razloga – proslava Dana oslobođenja grada. „Vraćam se ovdje iz radosnijih razloga, da vidim ljude, prisustvujem događajima i osjetim duh grada koji je preživio sve“, kaže. Nakon godina povučenog života u Antaliji, zbog zdravstvenih problema i završetka novinarske karijere, ovaj povratak ima i lični značaj – svjedočenje ne samo prošlosti, već i opstanku i otporu grada i njegovih stanovnika.
Priča Šerife Turgut podsjeća da novinarstvo u ratnim zonama nije samo izvještavanje o činjenicama; ono je i svjedočenje, dokumentiranje ljudske patnje i istovremeno unutrašnja borba novinara da ostane objektivan i ljudski povezan. Goražde, grad koji je preživio opsadu, i danas je simbol tog dualizma – snage i ranjivosti, patnje i nade, historije i sjećanja.
