Dok su oči javnosti bile usmjerene na formalne govore i diplomatske protokole u Daytonu, ispod površine sesije Parlamentarne skupštine NATO-a odvijala se agenda koja može imati dramatične posljedice po budućnost Bosne i Hercegovine. Sve više indicija ukazuje na to da se iza kulisa promoviše opasan koncept podjele države po modelu sličnom kiparskom – Federacija BiH pod okriljem Evropske unije, a Republika srpska pod rusko-srpskom kontrolom.
Ovaj scenario, kojeg zagovaraju određeni međunarodni krugovi, sve češće se nameće kao "realno rješenje" za dugogodišnju krizu u BiH. Informacije koje su dospjele u javnost, ali i detalji sa sastanaka u Daytonu, jasno ukazuju na pokušaj institucionalizacije podjele zemlje – uz aktivnu ulogu Republike Hrvatske kao promotora i lobiste, te prešutnu saglasnost dijela međunarodne zajednice.
Posebno je zabrinjavajuće to što se narativ o takvom rješenju sve češće pojavljuje i unutar same Bosne i Hercegovine. Već u septembru 2023. tadašnji ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković izjavio je kako bi Evropska unija mogla biti primorana da podrži isključivo Federaciju BiH ukoliko vlasti Republike srpske nastave s destruktivnim ponašanjem. Bio je to svojevrsni uvod u ono što se danas sve jasnije oblikuje – "mirna podjela" države, uz podršku međunarodnih aktera i domaćih struktura koje šute ili čak aktivno učestvuju u pripremi terena.
Danas, Republika srpska bez zadrške nastavlja putem separatizma, dok se Zagreb sve otvorenije nameće kao pokrovitelj Federacije BiH. Prema više diplomatskih izvora, cilj je stvaranje "dvije realnosti" u BiH – jedne integrisane u evropske tokove i druge koja ostaje čvrsto vezana za istočne interese, prije svega Moskvu i Beograd.
Posebno uznemirujuće je što su pripremne radnje za ovaj plan već u poodmakloj fazi. U januaru je, recimo, održan niz sastanaka u Sarajevu sa međunarodnim zvaničnicima i predstavnicima nevladinog sektora, gdje se otvoreno govorilo o stvaranju tzv. "hrišćanske koalicije" – političkog bloka koji bi legitimizovao novu podjelu Bosne i Hercegovine. Paralelno s tim, kroz medije i političke izjave stvara se slika kako je ovo "objektivno rješenje", a ne nacionalni poraz i kapitulacija.
U tom kontekstu, važnu ulogu ima i finansijska podrška koja navodno dolazi iz Beograda, ali preko američkih konzervativnih fondacija sa snažnim vezama u Washingtonu. Jedna od ključnih figura u ovoj mreži je Max Primorac, politički operativac poznat po bliskosti sa hrvatskom vanjskom politikom i dugogodišnjem uticaju na američke konzervativne krugove.
Njihov utjecaj već je ucrtan u smjernice američke politike prema BiH, koja sve više gubi na jasnoći i dosljednosti. Umjesto podrške jedinstvenoj i suverenoj državi, sve češće svjedočimo “realpolitičkom” pristupu u kojem se kao jedina opcija nudi podjela, a ne reintegracija.
Najviše zabrinjava to što dio bošnjačke političke elite, uključujući Konakovića i njegovu političku grupaciju, nije jasno i glasno ustao protiv ovog projekta. Njihova šutnja, mlake izjave i izostanak ozbiljnog otpora samo dodatno hrabre lobiste koji ovaj plan žele pretočiti u stvarnost.
Ako se ovaj scenario ne zaustavi, Bosna i Hercegovina će se suočiti sa najopasnijom transformacijom od kraja rata – prelaskom iz dejtonske konstrukcije u trajnu i formalnu podjelu. Takva "kiparska BiH" ne bi bila država svih naroda, već teritorij podijeljenih utjecaja i vječnih političkih tenzija.
Ostaje još nada da će unutar BiH i među istinskim prijateljima zemlje u međunarodnoj zajednici – poput Turske – prevladati razum i odlučnost da se ovakvi planovi zaustave prije nego što postanu stvarnost. Jer jednom kada se podjela ozvaniči, povratka više nema. A BiH bi tada prestala biti država – i postala samo prostor.
