Na ginekološkom odjelu riječke bolnice "Dr. Zdravko Kučić" oko 02.30 sati 28. marta 1975. buknuo je požar u kojem je smrtno stradalo 25 tek rođenih beba.
Baš za nesreću, te kobne noći nije bilo nikog u rađaonici. Samo je sestra raznosila djecu majkama koje su boravile odvojeno od svoje djece svaka tri sata na dojenje. Nakon dojenja sestra bi djecu pokupila i vratila ih u dječju sobu. Kako je sestra obavila svoj posao, vratila se u sobu.
Požar je uočen tek nakon 40 minuta, u noći s 27. na 28. mart, kada je vatra počela progorijevati dijelove sobe. Vatra je bila slaba, pa su medicinske sestre i čistačica tek nakon pola sata shvatile da se nešto događa kada su čule buku, jer je vatra pregorjela prozorsku traku pa je pala roleta, a potom je pala i ventilacijska cijev.
Dežurni ljekari i medicinske sestre pokušali su ući u dječju sobu, ali zbog vrućine, dima i mraka nisu mogli prići. Tada nije bilo direktnih telefonskih linija, pa je sestra morala otići na portu i tražiti od portira da pozove vatrogasce.
Vatrogasna ekipa stigla je oko 35 minuta nakon početka požara, i tek tada su uspjeli ući u sobu i počeli spašavati bebe. Djeca su tako gotovo sat vremena boravila u sobi ispunjenoj dimom i vatrom.
Od 28 beba preživjele su samo tri, dva dječaka koja su zadobila lakše povrede i djevojčica koja u požaru zadobila teže povrede lica i ruku. Tragedija se dogodila u sobi za novorođenčad na drugom spratu zbog kratkog spoja na električnoj zidnoj grijalici.
U dječjoj je sobi jedno novorođenče primalo kisik, a u blizini iznad njega nalazila se električna grijalica, jedna od onih infracrvenih grijalica, koja je počela iskriti na tu kolijevku gdje se nalazilo dijete, jedino koje je u stravičnom požaru izgorjelo. Ostala djeca su se ugušila dimom koji je zbog sagorijevanja plastike sadržavao i užareni PVC.
Kao uzroci požara navedeni su "krajnja nedisciplina i nepridržavanje propisa", kako je istaknuto u zaključcima Izvršnog vijeća Sabora, tadašnje republičke Vlade Hrvatske.
Dežurna medicinska sestra je zbog te tragedije završila na psihijatriji. Istragom je utvrđeno da je od trenutka nastanka požara do dolaska vatrogasaca prošlo oko sat vremena, a dvadesetosmoro novorođenčadi ležalo je bespomoćno u sobi ispunjenom ispunjenoj dimom i plamenom.
Po dolasku vatrogasaca iz sobe je izneseno petero preživjele djece, međutim dvoje djece je kasnije preminulo u tadašnjoj Klinici za dječje bolesti Kantrida.