Nešto prije pet sati ujutro stigla je hitna obavijest od Kantonalne uprave Civilne zaštite – katastrofalne poplave pogodile su Jabanicu. Situacija je ozbiljna, s ozlijeđenima, nestalima i smrtno stradalima. Procjena terena odmah ukazuje na bujičnu poplavu, što znači da se mora hitno djelovati.
Spasioci su se brzo okupili, spakovali opremu i čamce, te krenuli prema ugroženom području. Kada su stigli do Aleksina hana, put je bio blokiran. Spuštena su dva čamca i timovi za djelovanje na vodi nastavili su dalje. Već na početku počeli su uviđati razmjere katastrofe. Put M17 ispod tunela Prenjska vrata praktično više ne postoji, dok pruga iznad lebdi 15 metara u zraku, a ispod je rupa duboka desetak metara. Grabovičko jezero pretvoreno je u kašu od blata i smeća kroz koju je čamac jedva mogao prolaziti. Nakon dolaska ispod naselja Donja Jablanica, spasioci su zatekli potresne prizore uništenih kuća.
U jednoj od kuća zatekli su starijeg čovjeka u šoku, prekrivenog blatom, koji je izgubio suprugu. Držao ju je za ruku dok je bujica nije odnijela. Odbijao je pomoć, tražeći jedino da mu pronađu suprugu.
U tim trenucima, građani Donje Jablanice i okolnih naselja, pokazali su nevjerovatnu hrabrost. Uz minimalnu opremu, golim rukama i u plitkim čizmama, evakuisali su svoje sugrađane. Mjesto događaja izgledalo je poput gomile naplavljenog materijala, ruševina kuća i teških stijena koje su prekrivale površinu od pedesetak metara širine i kilometar dužine.
Više desetina vozila bilo je zatrpano, dok su pojedine kuće potpuno nestale. Na pružnom nasipu, gdje se okupila većina preživjelih, spasioci su se pridružili lokalnim timovima civilne zaštite kako bi koordinirali daljnje akcije. Prioritet je bio izvlačenje povrijeđenih i evakuacija stanovništva, a stanje na terenu opisano je kao "kontrolisani haos".
Nakon evakuacije ozlijeđenih, organizovane su ekipe za izvlačenje tijela nastradalih, ovisno o težini pristupa terenu. Na pojedinim mjestima korišteni su čamci za prijenos tijela do sigurne zone. Velika opasnost prijetila je od akumulacije vode iznad pružnog nasipa, što je dodatno ugrožavalo naselje. Zahvaljujući naporima spasilaca i lokalnog stanovništva, napravljena je kontrolisana drenaža akumulacije, spriječivši dodatnu katastrofu.
Pomoć je ubrzo počela pristizati sa svih strana – policija, ronioci, vatrogasci, hitne službe i volonteri. Iako su resursi i napori bili maksimalno usmjereni, jasno je da su potrebne bolje pripreme za ovakve situacije. Bujične poplave ne ostavljaju puno prostora za reakciju, te su hitne mjere i krizni menadžment ključni. Evakuacija mora biti pokrenuta odmah, a ne nekoliko sati kasnije, kada se već okupe mase koje dodatno otežavaju rad spasilaca.
Potrebno je više ulaganja u prevenciju i krizne procedure. Uspoređujući situaciju s drugim zemljama, jasno je da BiH mora unaprijediti svoje kapacitete za krizno upravljanje. U nekim zemljama krizni štabovi imaju tehnologiju koja im omogućava praćenje nivoa vode i predviđanje opasnosti po gradove i sela, što ovdje još uvijek nedostaje. U Donjoj Jablanici je učinjeno sve što je bilo moguće u datom trenutku, ali mora se raditi brže i odlučnije.
Ono što se uvijek iznova potvrđuje u ovakvim tragedijama jeste da ljudi u kriznim situacijama pokazuju nevjerovatnu solidarnost i hrabrost, ali država mora biti ta koja će na vrijeme obezbijediti potrebnu podršku i organizaciju.
