Objavljivanje tajnih transkripata razgovora između Vladimira Putina i Georgea W. Busha otvara potpuno novu dimenziju razumijevanja ruskih i američkih odnosa s početka 2000-ih. Dokumente je učinio javnim National Security Archive, nakon višegodišnjeg sudskog procesa, a oni bacaju svjetlo na ključne stavove koji su, s odmakom vremena, djelovali proročanski.
U prvim godinama svog predsjedničkog mandata, Putin je otvoreno razmatrao mogućnost da Rusija postane članica NATO-a, podsjećajući da je Sovjetski Savez još 1954. godine bio odbijen u pokušaju integracije u savez. “Dali ste važnu izjavu kada ste rekli da Rusija nije neprijatelj. Rusija je evropska i multietnička država, poput Sjedinjenih Država. Mogu nas zamisliti kao saveznike. Ali osjećamo se isključenima iz NATO-a”, kazao je Putin. Njegove riječi ukazuju na duboko uvjerenje da se ruska perspektiva sigurnosti ignorirala u ključnom trenutku posthladnoratovske transformacije Europe.
Posebnu pažnju izazivaju transkripti iz 2008. godine, u kojima Putin snažno upozorava Busha na posljedice potencijalnog ulaska Ukrajine u NATO. Nazvavši Ukrajinu “umjetnom državom”, ističe kako bi integracija u savez stvorila dugoročni sukob: “Ako uzmete u obzir različite stavove stanovništva o NATO-u, zemlja bi se mogla jednostavno raspasti.” Putin je, također, naglasio da u Ukrajini živi značajan broj Rusa te da je teritorijalna struktura države rezultat administrativnih odluka iz sovjetskog perioda.
Riječ je, prema transkriptima, i o snažnim sigurnosnim prijetnjama Rusiji. Putin je istaknuo da bi raketni napad iz sjeverne Evrope mogao stići do Moskve za svega šest minuta, te da bi Rusija bila spremna na gotovo trenutni nuklearni odgovor. Bushov kratki komentar: “Razumijem”, odaje formalnu ozbiljnost, ali u transkriptima se ne bilježi reakcija koja bi ukazala na spremnost za ozbiljniji diplomatski odgovor.
Analitičari ističu da ovi transkripti pokazuju koliko su rani kontakti i otvorena upozorenja bila zanemarena ili nedovoljno shvaćena. Putinove poruke o NATO-u i Ukrajini, danas sagledane kroz prizmu sukoba u Ukrajini, izgledaju gotovo proročanski. Jasno je da su propuštene prilike i nerazriješene tenzije iz ranih 2000-ih oblikovale savremenu globalnu sigurnosnu krizu, ostavljajući svijet s posljedicama koje traju decenijama.
Ove objave također otvaraju pitanje u kojoj mjeri je zapadna diplomacija u tom periodu propustila shvatiti strateške interese Rusije i potencijalne implikacije proširenja NATO-a na istočnoevropske države. Transkripti Putina i Busha podsjećaju na važnost pravovremenog dijaloga, ali i na opasnosti ignoriranja signala koji dolaze iz politički i geopolitički osjetljivih područja.
