Trojkaši—političari koji su nekada pretendovali da budu nada za budućnost, sada su postali ništa više od figura na šahovskoj ploči, koristeći i iskorištavajući vlastiti narod kako bi udovoljili tuđim interesima. Ovi ljudi, koji bi trebali biti uzor odlučnosti i zaštite nacionalnih interesa, pretvorili su se u sluge stranih moćnika. Njihova neiskrenost i izdaja prema vlastitom narodu dosežu nove dubine svakog dana, dok se uporno klanjaju Plenkoviću i njegovim mentorima, ostavljajući Bošnjake ranjivima, obespravljenima i potpuno izdanima.
Trojkaši su majstori prevare, posebno kada su Bošnjaci u pitanju. Dok ih izigravaju na svakom koraku, istovremeno puze pred onima koji su ih povijesno i politički tlačili. Ovi političari, jednom ponosni i hrabri, sada se klanjaju onima koji su, kroz historiju, radili protiv interesa naroda kojem pripadaju. Kroz svoje činove, Trojkaši ne samo da izdaju Bošnjake, već izdaju i svaki trag ponosa i časti koji su ikada možda imali.
Svoju nesposobnost i strahove pretvorili su u bijes prema vlastitom narodu. Kompleksi koji ih guše, zakopani duboko u njihovim identitetima, postali su gorivo njihove izdaje. Oni se stide naroda kojem pripadaju—naroda koji je kroz historiju pretrpio ogromne gubitke, ali je uvijek ostao nepokolebljiv. Trojkaši, međutim, nisu takvi. Njihov strah od snage vlastitog naroda pretvorio ih je u neprijatelje istih. Na svakom koraku, njihove odluke i potezi ukazuju na jedno—oni žele obespraviti i uništiti sve ono što Bošnjaci predstavljaju.
Mržnja prema vlastitom narodu je postala njihova pokretačka snaga. Kroz svoju politiku, Trojkaši su se pretvorili u one koji rade protiv interesa Bošnjaka, gazeći po njihovim pravima, dostojanstvu i budućnosti. Nema teže izdaje od ove—kad ljudi koji bi trebali braniti svoj narod odluče da ga izigraju i predaju u ruke tuđinaca.
No, Trojkaši ne vide problem u svojoj izdaji. Njihovi pokreti su perfidno osmišljeni kako bi se dodvorili onima koji ne mare za sudbinu Bošnjaka. Svaki njihov potez, svaki osmijeh upućen Plenkoviću, svaka ruka pružena stranim moćnicima, signalizira jedno—potpunu predaju. Ali, šta ostaje od čovjeka koji se preda? Ništa, osim prazne ljušture bez ikakvog integriteta, dostojanstva i ponosa.
Dok Trojkaši kleče pred tuđim gospodarima, njihov narod ostaje napušten, izdan i ranjiv. Oni koji bi trebali biti bedem odbrane, postali su rušitelji svega što je sveto. Ali povijest ne zaboravlja, niti oprašta. Povijest će Trojkaše pamtiti ne kao heroje, ne kao borce za pravdu, već kao izdajnike—ljude koji su izgubili sve, narod, ponos, i konačno, sami sebe.
Ono što je najtužnije u ovoj priči jeste što se ta izdaja ne događa u nekoj dalekoj prošlosti, već sada, pred našim očima. Bošnjaci su postali žrtve igre koja se igra na račun njihovih života, identiteta i budućnosti. I dok Trojkaši puze pred stranim moćnicima, njihov narod trpi posljedice njihove izdaje. Povijest će ih pamtiti po njihovom padu, po njihovoj izdaji, i po njihovom potpunom gubitku svega što čini ljudsko biće dostojanstvenim.
Trojkaši su izdali Bošnjake na najgori mogući način—ne samo politički, već i moralno. Njihova izdaja je duboka, bolna i trajna. A mi, kao narod, moramo se zapitati: koliko ćemo još dugo tolerirati one koji su nas prodali za šaku moći i malo političkog utjecaja? Koliko ćemo još dugo trpjeti one koji su nas izigrali i ostavili ranjivima pred licem povijesnih neprijatelja?
Jedno je sigurno—Trojkaši su izgubili sve što su ikada možda imali. I povijest će ih pamtiti ne kao heroje, već kao izdajnike koji su se odrekli svog naroda, ponosa i časti za tuđi interes. A mi, narod koji je pretrpio toliko toga, moramo ih pamtiti po njihovoj izdaji i nikada, ali nikada ne dozvoliti da nas ponovno prevare.
