U zemlji koja pokušava da se predstavlja kao multietnička, ali zapravo jedva izmiče strahu od vlastite destrukcije, postoji grupa samozvanih "intelektualaca" koji se klanjaju pred jednim od najopasnijih političkih entiteta današnjice – Trojkom.
Na prvi pogled, ovi "intelektualci" nisu ništa drugo nego produžena ruka režima koji vlada u BiH, režima gdje političari i kriminalci, po svom običaju, vladaju u simbiozi, a običan narod je tek pasivni posmatrač. Međutim, njihova misija je dalja i dublja – oni igraju na kartu "multietničkog" društva, ali pod uvjetom da to društvo bude oblikovano po njihovoj mjeri, društvo u kojem Srbi i Hrvati ostaju upravljači, dok Bošnjaci ostaju – politički nevidljivi, bez prava, bez moći, i najvažnije – bez bilo kakvog značajnog utjecaja.
Njihova verzija "pomirenja" i "koegzistencije" nije ništa drugo nego izopačena slika društva koje je duboko podijeljeno, a u kojem je bošnjačka politička i društvena moć potisnuta do najnižih granica. Ova ekipa samozvanih "intelektualaca", koji su sada postali ključni operativci režimskog aparata, zauzimaju pozicije iz kojih se ne libe podupirati sve ono što je loše u ovom društvu.
Trojka u raljama vlastitih grešaka: Političke kalkulacije iznad interesa države
Zbog svojih osobnih kompleksa, često nesvjesnih, smatraju Trojku – političku kombinaciju koja je sve, samo ne suverena i politički stabilna – kao svoj vrhunski ideal. I tu nema nikakvih iluzija o egalitarizmu, o jednakim pravima za sve – radi se o očajničkoj borbi za održanje postojećeg političkog okvira, koji pogoduje samo onima koji su već na vlasti. To je politički model koji njima omogućava sigurnost, jer pod njim mogu nesmetano održavati svoje pozicije u društvu, uz pomoć političkih marioneta i režimskih kadrova.
Licemjerje ovih "intelektualaca" doseže nevjerojatne razmjere. Iako konstantno govore o "prednostima" Trojke i njenom "multietničkom" karakteru, realnost je brutalno različita. Ta ista "multietnička" koalicija drži ključne pozicije – od administracije do izvršne vlasti. Trojka nije ni približno koalicija koja odražava stvarnu jednakost; ona je koalicija koja omogućava dalju dominaciju već postojećih političkih struktura, koja osigurava moć onima koji su već privilegirani, dok marginalizuje sve koji nemaju zaštitu "intelektualnih" zastupnika tog "multietničkog" sveta. Bošnjaci, koji su sada politički najugroženiji, sljedeći su na listi za političko gaženje.
Ono što je još više očigledno jest činjenica da ovi "intelektualci" ne samo da ne prepoznaju problem, već aktivno doprinose njegovoj reprodukciji. Nepotizam u ovoj zemlji već odavno nije izuzetak, nego pravilo. Zatvaranje očiju pred očiglednim kriminalom u vlasti više nije pasivna ignorancija – to je njihova aktivna podrška, jer sve dok su oni na vlasti, sve je opravdano. Njihovo "sankcioniranje" kriminala nije ništa drugo nego izgovor za održavanje svojih pozicija, jer im omogućava da, u skladu sa svojim "idealima", ne samo da toleriraju zločine, već i da ih opravdavaju. I što je najgore, oni potpisuju svaki kriminalni korak, bez obzira koliko to bilo očigledno, jer njihov "multietnički san" postaje realnost samo ako Bošnjaci ostanu politički pasivni, žrtve tih istih ideja koje su uništile osnovne moralne granice u društvu.
"Trojkin najveći uspjeh je što su ostali u foteljama!"
Nema tu nikakve borbe za pravednost, ni za društvo u kojem bi svi bili jednaki. Ovi "intelektualci" besramno brane režimske kadrove, one koji su poznati po svojim zločinima, osiguravajući im politički azil i istovremeno, bez imalo stida, braneći činjenicu da je to prihvatljivo samo zato što se na vlasti nalaze oni koji su im ideološki bliski. Bošnjaci su tek statisti u tom političkom krugu. A što je najstrašnije, nijednog trenutka ne smeta im što je njihov narod smješten na marginu političkog života. Oni nisu kritičari, oni su najopasniji instrumenti režima – oni koji narodu prodaju priču o "boljem sutra", dok svojim djelovanjima omogućavaju da se sve loše stvari u BiH nastave neometano.
Pogledajte samo kako je trenutna politička elita već osigurala sebi ogromne privilegije. Zastupnici i delegati u Parlamentu FBiH, na primjer, imaju koeficijent 7,80. To znači da njihova osnovna plaća sada iznosi 3.744 KM, što je povećanje od 429 KM u odnosu na 2024. godinu. Ali ovo je samo osnovna plaća – tu nisu uračunati minuli rad, topli obrok, regres, troškovi prijevoza, paušali… Dakle, oni koji nam svakodnevno pričaju o štednji, o poštenju i borbi za pravednost, upravo sebi osiguravaju luksuzne uvjete života, a svi ostali ostaju u svojim istim jadnim okolnostima. Ko je, zapravo, licemjeran? Zar još uvijek imaju obraza da govore o poštenju, dok sebi omogućavaju povećanje plaća, dok narod pati u istoj, vječno zamrznutoj političkoj stvarnosti?
Ovi "intelektualci" nisu branioci prava ni jednakosti. Oni su zaštitnici sistema koji je već duboko ukorijenjen u kriminalu, nepotizmu i zloupotrebama. Oni nisu ti koji će donijeti promjene – oni su ti koji podupiru postojanje tog istog pokvarenog sistema, jer im to omogućava da zadrže svoje pozicije moći. Nema tu nikakvog "boljeg sutra" za BiH, nema ni pomirenja – ovo je borba za očuvanje statusa quo, koji je do kraja ispunjen interesima onih koji su na vlasti. I dok oni žvaću priče o "nacionalnoj pomirenosti", stvarnost je ta koja će, ako se ništa ne promijeni, ponovo gurnuti BiH u političke i moralne ponore iz kojih se nećemo moći izvući.
