U Kantonu Sarajevo, gdje vlast već godinama drže stranke Trojke – SDP, Narod i pravda te Naša stranka – stanje se sve više pretvara u institucionalnu blokadu. Posljednjih mjeseci bilježi se ozbiljan zastoj u radu ključnih kantonalnih institucija, a javnost ostaje bez odgovora dok se vlast bavi sama sobom.
Skupština Kantona Sarajevo posljednji put se ozbiljno bavila svojim poslom 17. aprila, kada je Mladen Pandurević izabran za novog ministra komunalne privrede, infrastrukture, građenja i zaštite okoliša, nakon što je prethodni ministar Bojan Bošnjak bio smijenjen 14. marta – tri mjeseca nakon što je završio u pritvoru. Ipak, prema zvaničnoj web stranici Skupštine, posljednja sjednica je održana još 28. marta. Neslaganja u datumu pokazuju i nedostatak ažurnosti službi zaduženih za informisanje građana.
Cijela trakavica s Bošnjakom bila je ogledni primjer nefunkcionalnosti – iako je bio pod mjerama zabrane, Vlada KS ga je držala na funkciji dok nije doslovno bilo nemoguće drugačije. I kada je konačno smijenjen, njegovo ministarstvo su privremeno preuzimali drugi ministri, bez konkretnog plana.
I dok su rješavali jedno ministarsko pitanje, drugo se otvorilo – ministrica za nauku i obrazovanje Adna Mesihović je uhapšena zbog navodne zloupotrebe položaja. Premijer Nihad Uk tada je poručio da će, ako se pritvor produži, pokrenuti i njenu smjenu. Pritvor joj je i produžen, ali smjena – naravno – nije uslijedila. Umjesto odlučnih poteza, Vlada se ponaša kao da ima neograničeno vrijeme, dok se resori urušavaju.
Premijer Uk je u televizijskom gostovanju priznao ono što građani već osjećaju – da su procesi u Vladi usporeni, a ministri sada, kako je slikovito rekao, „pušu i u jogurt“. Problem je u tome što dok se oni boje da ne pogriješe, sve stoji.
Jedan od najvažnijih projekata Vlade, subvencije za mlade koji kupuju prvu nekretninu, je u potpunom zastoju. Iako je obećano po 10.000 KM, većina korisnika dobila je samo polovinu iznosa. Razlika nije isplaćena, a budžet za 2025. ne predviđa dovoljno novca da se to ispravi. Uz to, cijeli projekat sada je i pod istragom, što dodatno otežava situaciju.
Problemima tu nije kraj. Uk je priznao i krizu likvidnosti budžeta. Plaće za april još uvijek nisu isplaćene budžetskim korisnicima, a iako je usvojen budžet od 1,88 milijardi KM, novca nema. Ministar finansija Afan Kalamujić u početku nije htio ni podržati budžet jer je ocijenio da je nerealan. Na kraju ga jeste potpisao, ali tek nakon određenih izmjena.
Zbog katastrofalnog stanja u javnim preduzećima, kantonalna vlast priprema novi udar na džepove građana. Poskupjet će osnovne komunalne usluge – voda, odvoz otpada, pa čak i usluge Pokopa. Premijer Uk je to pokušao opravdati ironično, kazavši da su „poskupili i kablovska i teretana, pa što ne bi i voda“.
Dok se kantonalna vlast koprca u sopstvenoj neorganiziranosti, ni Grad Sarajevo nije u ništa boljoj situaciji. Iako Trojka ima većinu u Gradskom vijeću, još uvijek nije održana konstituirajuća sjednica niti je izabran gradonačelnik. Sastanak na kojem će se tek dogovarati datum sjednice najavljen je za 13. maj. A i kad dođu do sjednice – nisu sigurni koga žele za gradonačelnika.
Narod i pravda, koja po dogovoru treba predložiti kandidata, ne može da odluči između Samira Avdića, bivšeg ministra i košarkaškog reprezentativca, i Mirze Selimbegovića, lokalnog vijećnika. Umjesto da se izbor brzo obavi, prolongira se, a grad je zarobljen u vakuumu.
Dok se stranke Trojke bave unutrašnjim previranjima i kadrovskim dilemama, građani Kantona Sarajevo osjećaju sve posljedice institucionalnog haosa – od neisplaćenih subvencija, kašnjenja plaća, poskupljenja usluga, pa sve do potpunog zastoja u radu institucija.
Zamor, neznanje, međusobno nepovjerenje i strah od daljnjih istraga uvukli su se u svaki dio vlasti. Ispod površine koalicije koja je nekad obećavala promjene, sada se krije sistemska blokada. Ako se nešto hitno ne promijeni, Kanton Sarajevo bi mogao postati primjer ne kako se vodi, već kako se uništava centar jedne države.
Vrijeme je da ili počnu raditi – ili da se povuku.
