Jutra u Vogošći su već odavno hladna, ali hladniji od njih su radijatori i, kako se čini, srca i umovi vlasti zaduženih za brigu o svojim građanima.
Dok se djeca bude u smrznutim stanovima, a stariji ljudi uvijaju u deke pokušavajući ugrijati ukočene prste, Kanton Sarajevo sa zapanjujućom ravnodušnošću odbija priznati da je zakazao na svim frontovima. Svi, osim onih centralnih dijelova grada, uživaju u komforu tople vode i ugrijanih domova, dok Vogošća, grad s jednim od najvećih prirodnih priraštaja u Kantonu, postaje simbol nebrige i potpunog ignoriranja vlasti.
KJKP "Toplane-Sarajevo" s ponosom ističe kako je grijanje "u punom jeku", ali taj jek nikako ne dopire do Vogošće. Ovaj dio Kantona ostavljen je da se smrzava, dok vlasti sjede u toplim kancelarijama i raspravljaju o "napretku" koji je očigledno rezervisan samo za one bliže centru. Iako se zvanično sezona grijanja otvorila 30. septembra, građani Vogošće nisu vidjeli ništa od toga osim hladnih cijevi i još hladnijih obećanja.
Politička kažnjavanja?
Nije teško povezati tačke i postaviti pitanje – da li je Vogošća kažnjena zbog političkih izbora? Da li je ovo rezultat nedostatka podrške Trojci na lokalnim ili kantonalnim izborima? U gradu u kojem građani osjećaju da su marginalizovani i zapostavljeni, postaje sve očitije da je njihova sudbina diktirana političkim interesima, a ne osnovnim ljudskim pravima. "Kažnjavaju li nas jer nismo glasali za Trojku?" pita se jedan ogorčeni stanovnik. U pitanju je ne samo grijanje – u pitanju je pravo na dostojanstven život u zajednici koja plaća svoje poreze i ima pravo očekivati osnovne usluge od svoje vlasti.
Licemjerje u punom sjaju
Dok Vogošća grca u hladnoći, iz kompanije „BAGS ENERGOTEHNIKA“ stižu saopštenja koja umjesto konkretnih rješenja nude samo beskrajne izgovore. Njihova izjava da su grijanje trebali početi 15. oktobra, ali zbog "određenih okolnosti" to nisu bili u mogućnosti, više zvuči kao loš vic nego kao ozbiljan razlog. Pa, koje su to "okolnosti"? Da li su to finansijski problemi, nedostatak političke volje ili možda, naprosto, nesposobnost da se uradi posao za koji su plaćeni?
Jedino što građani dobivaju zauzvrat je apel za "strpljenje i razumijevanje". Koliko dugo će Vogošćani biti osuđeni na čekanje? Hoće li dočekati prvi snijeg prije nego što grijanje konačno proradi? Hoće li vlasti čekati da građani zapale svoje stanove ne bi li se ugrijali, prije nego što se pokrenu? Ili je možda cilj cijele ove priče – neka se narod smrzne dok mi igramo svoje političke igre i donosimo odluke iz komfora naših toplih kancelarija.
Propast sistema
Ono što dodatno izaziva bijes jeste činjenica da su problemi sa grijanjem itekako poznati i Vladi Kantona Sarajevo. Oni su "upoznati s problemom", ali očigledno previše zauzeti vlastitim interesima da bi ozbiljno shvatili koliko je situacija kritična. Ministarstva, kompanije i vlasti stalno prebacuju odgovornost s jedne na drugu stranu, dok stvarni problem – hladni domovi građana – ostaje neregulisan. U zemlji koja se često hvali svojim prirodnim resursima, jedan od najvećih resursa – toplota – ostaje luksuz nedostižan za mnoge.
Ako je sistem spreman, a kvarovi su sanirani, gdje je grijanje? Kako može biti da je cijela jedna lokalna zajednica jednostavno zaboravljena? Da li je moguće da se Vogošća, u srcu Kantona Sarajevo, tretira kao periferna zona bez prava na osnovne usluge? Izgleda da je politika postala prioritet, dok su osnovne životne potrebe ostale na marginama.
Građani kao taoci političkih igara
Nema opravdanja za ovu vrstu neodgovornosti. Svaka politička opcija koja ima bilo kakvu moć u Kantonu mora preuzeti odgovornost. Ljudi su se smrzli, djeca se bude s plavim usnama, a stariji su izloženi zdravstvenim rizicima. Sve ovo dok vlasti šute i mole za "razumijevanje". Razumijevanje? Za šta? Za političku nemarnost, za nekompetenciju, za potpuni neuspjeh u pružanju osnovnih usluga?
Solidarnost bi trebala biti temelj svakog političkog djelovanja, ali očigledno je da solidarnost nije riječ koju Vlada Kantona Sarajevo shvata ozbiljno. Vogošćani su prepušteni sami sebi, bez grijanja i bez odgovora, dok im zima prijeti na pragu.
Dokle će Vogošća biti taoc političkih igara?
Građani traže jedno jednostavno pitanje – kada će grijanje konačno proraditi? Koliko će još dugo biti tretirani kao građani drugog reda? Sve dok vlasti ne odgovore na ova pitanja i dok se grijanje ne vrati u njihove domove, bijes i frustracija će samo rasti.
Možda je vrijeme da Trojka prestane kažnjavati Vogošću i počne raditi ono za šta je izabrana – služiti narodu, a ne političkim interesima.
