U zemlji u kojoj političke odluke više liče na rezultat kafanskih dogovora nego na volju birača, Slaven Kovačević, savjetnik člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, hladnokrvno je razgolitio suštinu institucionalne farse: pokušaj smjene ministara iz SNSD-a koji predvodi tzv. “proevropska” Trojka nije samo pravno neutemeljen – već je tragikomičan, neozbiljan i duboko pogrešan.
Dok Kovačević pojašnjava da se Vijeće ministara može smijeniti isključivo na dva načina – pokretanjem procedure u Predsjedništvu ili kroz Parlament BiH – Trojka javno pokušava praviti spektakl ni iz čega. “Krišto mora pokrenuti formalni akt, a ne da se sve svodi na pres-konferencije i PR efekte”, poručuje Kovačević, dodajući da je sve ovo “test za HDZ”. A ispit je jednostavan: da li će Čovićev HDZ, koji realno drži poluge moći u BiH, otvoriti vrata opoziciji iz RS-a da uđe u vlast?
Ali dok se stvarna vlast preslaguje iza zatvorenih vrata, članovi Trojke nastupaju kao loši glumci koji su zaboravili tekst.
Elmedin Konaković, šef bh. diplomatije i lider Naroda i pravde, u izjavi za medije pokušava djelovati odlučno:
“SNSD više ne može biti partner za reforme. Mi radimo ono što je ispravno.”
Ispravno? Možda u paralelnoj stvarnosti. Jer, kako bi objasnio taj “ispravni” pristup koji pokušava smijeniti ministre mimo zakonske procedure? Nema odgovora. Trojka izgleda i dalje vjeruje da se institucionalna kriza može riješiti metodom Facebook statusa i konferencija za novinare.
Nermin Nikšić, premijer FBiH i lider SDP-a, pokušava ublažiti dojam poraza, pa izjavljuje:
“Mi imamo odgovornost prema građanima, ali i prema evropskom putu BiH.”
Odgovornost? Ako je odgovornost prodaja državne stabilnosti za par fotografija iz Brisela i lažni osjećaj “napretka”, onda je Trojka najodgovorniji akter u novijoj historiji BiH. Ali realnost je brutalna – dok oni pričaju o Evropi, HDZ i SNSD su već zaključali kapije vlasti i bacili ključ.
A da farsa bude potpuna, tu je i Edin Forto, lider Naše stranke, koji mrtav-hladan poručuje:
“Ovo je poruka da su nacionalisti prošlost, a građanska politika budućnost.”
Poruka kome? Možda građanima koji ne mogu smijeniti ministre čak ni kad ovi otvoreno prijete otcjepljenjem? Možda međunarodnim partnerima koji više ni ne kriju frustraciju zbog nefunkcionalnosti domaćih političara? Budućnost koju Forto priziva izgleda kao loša kopija prošlosti, samo u ljepšoj ambalaži.
U ovoj političkoj predstavi, SNSD se smije, HDZ prebrojava dobitke, a Trojka glumi moralne autoritete u pozorištu bez gledalaca.
Jer kako da građani povjeruju u snagu institucija kad se i sama smjena ministara pretvorila u igru pogađanja procedura? Kako da iko vjeruje u promjene kad HDZ, stranka koja otvoreno igra na etno-karticu i balansira između EU i Zagreba, de facto odlučuje hoće li opozicija iz RS-a biti nova vlast?
Ova zemlja ne propada zato što nema potencijal. Ona propada jer vlastodršci u Sarajevu prodaju iluziju demokratije, dok oni u Banjaluci i Mostaru drže konce. A Trojka? Trojka nije alternativa. Trojka je samo loš nastavak lošeg filma.
I dok se oni slikaju s evropskim zastavama, narod pakuje kofere.
U državi gdje su zakoni podložni tumačenju jačeg, a vlast zavisi od migova iz Mostara i Laktaša, iluzija o “građanskoj” politici pada kao kula od karata. Trojka je obećavala promjene, a završila kao poslušni statisti u predstavi koju režira HDZ, a aplauz daje SNSD.
Zato je vrijeme da građani prestanu vjerovati u prazne parole. Vrijeme je da se postavi pitanje koje zaista boli: ko stvarno vlada ovom zemljom – oni koje biramo ili oni koji se nikada ne smjenjuju?
Neće nas spasiti ni evropske zastave, ni PR spinovi, ni “iskreni napori”. Spasit će nas samo hrabrost da se prekine igra s narodom. Da se kaže glasno i jasno: dosta je bilo simuliranja demokratije dok BiH tonući pleše u ritmu HDZ-ove partiture.
Ako je ovo test za HDZ – onda je poraz za građane.
Jer dok se političari igraju moći, država nestaje.
