
Vlast koju vodi Trojka u Bosni i Hercegovini biće upamćena po novom fenomenu političkog debakla – vladavini nesposobnosti, haosa i grotesknog samoponiženja.
Naime, za razliku od bilo kojeg ozbiljnog političkog sistema, u kojem bi vlast bila odgovorna i koherentna u svojim akcijama, u BiH imamo situaciju da vlast donosi zakone koje ne samo da ne poštuje, već se njihovi vlastiti predstavnici, zastupnici i ministri, koji su ih potpisali, danas javno protive tim istim prijedlozima. Apoteoza političkog cirkusa!
Tako danas možemo svjedočiti scenama u kojima se zastupnici i ministri jedne iste stranke, koja čini vladu, žestoko protive izmjenama Krivičnog zakona koje je upravo ta ista Vlada usvojila! Ako to nije politička parodija, ne znam što jeste. Zamislite samo – oni su prihvatili prijedlog, podigli ruke, potpisali, a sada, nakon što je zakon prošao, dolazi trenutak samoskrivljenog kolektivnog amnezija i političke stidljivosti. I sada počinju s kritikama, pokušavajući da očiste svoje ruke od vlastite nesposobnosti. U ovoj političkoj džungli svi preživljavaju kako znaju i umiju, a najvažniji zadatak im je spasiti vlastitu guzicu dok se sve oko njih ruši.
Nisu to samo problemi u koordinaciji. Nisu to samo nesuglasice u vlastitim redovima. Ovo je prava demonstracija političke nepismenosti i nekompetencije, gdje ljudi koji donose zakone, ne samo da nisu u stanju da ih provode, već se uopšte ne trudimo ni da ih razumiju! Djeluju bez strateškog razmišljanja, bez ikakve vizije, i bez najmanje odgovornosti prema građanima kojima bi, teoretski, trebali služiti.
Ono što gledamo je katastrofalna nekompetentnost na svim nivoima vlasti. Politika Trojke se svodi na nesposobne i razjedinjene ljude, koji međusobno ne komuniciraju, koji ne mogu koordinirati svoje akcije, koji nisu u stanju da donesu ni osnovne odluke bez kasnijih oprečnih reakcija i koji ni sami ne znaju šta su potpisali, a kamoli šta će se desiti sa zakonima koje su predložili. Ni najmanje ne razmišljaju o dugoročnim posljedicama svojih poteza, već im je jedini cilj da kroz političke igre i strategije zadrže vlast, jer očigledno, sve drugo je sekundarno.
Kako je moguće da imamo takvu vlast? Kako je moguće da ljudi koji donose zakone, ne znaju šta su sami predložili? Nisu ni pročitali ono za što dižu ruke! Nisu ni razmotrili sve aspekte svojih poteza! Ovdje, nažalost, nije riječ o političkom nesnalaženju – riječ je o političkoj samodestrukciji.
Ova vlast se ponaša kao da ništa nije važno, osim njihovog trenutnog opstanka na pozicijama. I dok Trojka pokušava da se igra sa sudbinama građana, zapravo su u permanentnom političkom manevru gdje je svaki njihov sljedeći potez lošiji od prethodnog. Vlast koja je bila vođena obećanjima o reformama, sad se sve više pretvara u političku stranku koja nije sposobna da ponudi ništa osim političkog kaskaderskog nastupa. Njihova jedina politika postaje kako preživjeti trenutnu političku situaciju, jer što se tiče dugoročnog poboljšanja života građana – oni nisu ni na radaru.
I kao šlag na tortu, najgore od svega je što su, usprkos svim nesuglasicama i nesposobnostima, još uvijek na vlasti. Oni su zaista jedina vlast u Evropi koja na tako brutalan način pokazuje kako u političkom životu nije važno znanje, strategija, odgovornost ili vođenje – već samo politička preživljavanja.