Američki predsjednik Donald Trump u potpunosti je personalizovao svoju ulogu u sistemu komandovanja američkom vojskom čemu svjedoče brojni "zlatni programi" na koje stručna javnost u SAD-u gleda kao na estradizaciju sistema odbrane.
Od svog povratka u Bijelu kuću na funkciju predsjednika Sjedinjenih Američkih Država (SAD), Donald Trump kontinuirano protresa sve institucije, ministarstva i agencije.
Međutim, niti jedna od institucija nije pretrpjela takve promjene kao američka vojska odnosno Ministarstvo odbrane SAD-a. Osim što je promijenjeno ime ministarstva odnosno vraćeno ime iz 1947. godine, ministar odbrane odnosno ministar rata Pete Hegseth u potpunosti provodi sve želje predsjednika Trumpa.
A njegove želje su "zlatne" u pogledu američke vojske pa su zbog toga i svi najavljeni projekti obavezno zlatni. Najnoviji zlatni program razvoja američke vojske je "Zlatna flota" sačinjena od 20 bojnih brodova koje je Donald Trump lično vratio u američku mornaricu.
Medijima se pohvalio da je lično birao sisteme naoružanja i elektronike koji će biti integrisani na ove brodove, što je prema reakcijama stručne javnosti dočekano s velikim negodovanjem.
Međutim, ovim činom Trump je prvi predsjednik u historiji SAD-a koji će tokom mandata nazvati klasu bojnih brodova po sebi, što je inače prema dosadašnjoj praksi izbjegavano.
Iako suvereno vlada svjetskim okeanom, američka ratna mornarica prolazi kroz težak proces u kojem je sve teže osigurati dovoljno novca za modernizaciju raketnih krstarica i razrača koji čine okosnicu površinske flote.
Ove moćne brodove ne zamjenjuju brodovi novih klasa jer su cijene izgradnje previsoke zbog monopola američkih brodogradilišta koja se nikad nisu nalazila u lošijem stanju. Tako su 1990. godine američka brodogradilišta učestvovala u svjetskoj brodogradnji sa sedam posto dok je danas taj postotak 0,3 posto.
U takvim uslovima usvajanje nove klase pa i tipa bojnog broda predstavlja neadekvatan i nimalo strateški pristup prema kojem se Donaldu Trumpu ispunjavaju želje, ali i povećava sve duža lista promašaja američke brodogradnje.
Američka mornarica od kraja hladnog rata naručuje mali broj brodova za koje su tehnološki zahtjevi izuzetno visoki, dok je operativnost sve niža i niža.
Zlatna kupola oko SAD-a
Trump je 20. maja zvanično najavio da SAD kreću u program razvoja programa Golden dome odnosno "Zlatna kupola". Nakon najžešće etape iransko-izraelske razmjene raketa i bombi, a pod utiskom efektivnosti izraelskih sistema, Trump je najavio program koji će pokušati osigurati ono što je već pokušano.
Retorikom, načinom pojašnjenja, ali i vanjskim poticajima program "Zlatna kupola" dosta podsjeća na Stratešku odbrambenu inicijativu američkog predsjednika Ronalda Regana početkom 80-ih godina.
Prema procjenama kongresnih komisija program bi trebao koštati do 550 milijardi dolara iako stručnjaci iz oblasti protivbalističke odbrane spominju da bi u narednih 20 godina cijena za ispunjenje svih uslova sistema Zlatna kupola mogla koštati i do 900 milijardi dolara.
Zlatna kupola bi prema Trumpovom konceptu trebala predstavljati cijeli niz senzora koji bi laserskim oružjem presretali sve balističke i krstareće rakete ispaljene na SAD. Međutim, za razliku od lakoće kojom Trump u Ovalnom uredu uz prigodnu ilustraciju najavljuje svoje zlatne projekte, implementacija Zlatne kupole bi mogla biti značajno teža nego što izgleda.
Pored Zlatne kupole i flote, Trump je najavio i serijsku proizvodnju prvog američkog lovca šeste generacije F-47 pri čemu broj 47 označava redni broj predsjedničkog mandata koji on obnaša na čelu SAD-a.
S druge strane, usvojeni budžet za Ministarstvo rata SAD-a je rekordni i iznosi 901 milijardu dolara, čemu treba dodati i povećanje plata za četiri posto kao i nedavno uvođenje "ratničke dividende" kojom je svaki američki vojnik dobio po 1.776 dolara.
Sve navedene mjere predstavljaju dio Trumpove kampanje koju pažljivo provodi ministar odbrane Pete Hegseth, a sve s ciljem kupovine podrške kod cjelokupnog vojno-industrijskog kompleksa.
Međutim, programi nabavke naoružanja i višedecenijski razvoj sofisticirane tehnologije u službi politike i ispunjavanja predsjednikovih želja, može samo produbiti postojeće izazove. Za svaki od "zlatnih programa" američke će kompanije morati osigurati outsourcing lanac snabdijevanja.
Uprkos svim obećanjima i nastojanjima da uđe u cipele Ronalda Regana, ipak, Donald Trump nema onu industrijsku bazu kojom je raspolagala hladnoratovska Amerika uz napomenu sve bržeg rasta kineskih sposobnosti projekcije moći na moru.
