Sjedinjene Američke Države djeluju izolovano dok predsjednik Donald Trump napada ne samo rivale već i bivše saveznike. Njegovo oštro ponašanje prema drugim zemljama dalo je kineskim liderima priliku da se predstave kao odgovorna strana na međunarodnoj sceni. Kina očito namjerava preuzeti ulogu branitelja multilateralizma i slobodne trgovine, te da se predstavi kao stub stabilnog svjetskog poretka.
Međutim, stvarnost je složenija. Ostatak svijeta s rezervom gleda na kinesko približavanje. Peking je iskoristio pravila koja podupiru multilateralni sistem, koristeći ga u svoju korist. Na primjer, dok je dobila pristup globalnim tržištima za svoj izvoz, Kina je svoja domaća tržišta uglavnom držala zatvorenima.
Međutim, Kina na dva važna načina dobija prednost u geopolitičkoj utrci. Prvo, Trump udaljava Ameriku od ideala i principa koje je tradicionalno promovirala. Drugo, što se tiče Kine, druge zemlje jasno znaju gdje stoje, za razliku od naglih promjena koje proizlaze iz nepredvidivih promjena u stavovima američkog predsjednika.
Trgovina i teritorija ostaju bitni elementi geopolitike, ali trenutna konkurencija između dvije supersile ima dublju dimenziju: sukob različitih vizija svijeta i načina na koji bi institucije jedne države, kao i njeni ekonomski, politički i pravni sistemi, trebali biti organizovani. Američka paradigma tržišno orijentisane liberalne demokratije, sa nezavisnim pravosuđem, stajala je u suprotnosti sa kineskim modelom državne ekonomije, gdje Komunistička partija direktno kontroliše sve veze vlade i pravnog sistema.
Prema autoru, Trump približava Ameriku kineskoj viziji organiziranja moći. Direktno je intervenirao na tržištima, favorizirajući kompanije i industrije koje on i njegova porodica podržavaju, te je pokušao utjecati na financijske odluke, poput kamatnih stopa na kreditnim karticama. Dovodio je u pitanje službene podatke kada se ne uklapaju u njegov narativ, umjesto da prihvati ekonomsku stvarnost koju oni odražavaju. Izrazio je želju da kontrolira odluke centralne banke o kamatnim stopama, slično praksi u Kini. Otpustio je zvaničnike koji mu nisu izrazili lojalnost i koristio je pravni sistem protiv političkih rivala.
Njegova administracija, navodi se u analizi, također je pokazala nepoštivanje šireg koncepta vladavine prava, u kojem je vlada podložna zakonima koje sama donosi. Do sada je napadala sudije koji su donosili nepovoljne odluke, nazivajući ih politički pristrasnim, ali nije poništila njihove odluke. Međutim, neki članovi administracije bi radije u potpunosti ignorirali sudove. Autor ovo poredi sa stavom Kineske komunističke partije o pravosudnom sistemu, koji se bavi imovinskim i ugovornim pitanjima, ali ne osporava vladine akcije i politike.
Trump, prema autoru, slobodnu štampu vidi kao alat koji bi trebao istaknuti njegova dostignuća i ublažiti kritike. Pod pritiskom administracije, uloga medija kao mehanizma za javnu odgovornost je oslabila, dok predsjednik traži model bliži kineskim službenim medijima, koji se ograničava na hvaljenje rukovodstva.
Ukratko, autor tvrdi da Trump slabi institucije koje tradicionalno razlikuju Washington od Pekinga.
Česte promjene u američkoj vanjskoj politici ostavile su lidere drugih zemalja u neizvjesnosti. Trump je potkopao NATO i prijetio da će Kanadu učiniti 51. saveznom državom SAD-a. Ove zemlje su decenijama stajale uz Ameriku, iako autor priznaje da je Trump u pravu kada zahtijeva da druge članice NATO-a snose veći dio finansijskog tereta odbrane. Bliski saveznici poput Ujedinjenog Kraljevstva i Južne Koreje također su se suočili s američkim tarifama. Prema analizi, ne samo čvrst pristup SAD-a, već posebno nepredvidljivost njihove politike, uključujući napade na saveznike koji dijele zajedničke vrijednosti, otuđuje zemlje od Washingtona. Kina, sa svoje strane, zauzima čvrst stav prema rivalima, ali njeni saveznici se obično oslanjaju na stabilnu podršku.
Uprkos ovim dešavanjima, autor naglašava da bi bilo pretjerano reći da zemlje rado pristupaju Kini kao alternativi Sjedinjenim Državama, budući da se Peking i dalje doživljava kao čvrst i ne sasvim pouzdan partner. Međutim, Kina može imati indirektne koristi. Čak i ako ne dobije emocionalnu podršku drugih zemalja, njena vizija svjetskog poretka dobija na značaju jer Amerika, umjesto da ponudi atraktivnu i principijelnu alternativu, počinje da liči sve više na kineski model.
