SCHMIDTOV DIPLOMATSKI BRODOLOM

Turska i Francuska protiv samovolje visokog predstavnika – je li ovo konačni kraj njegovih manipulacija?

Chritian Schmidt OHR

U sjedištu OHR-a u Sarajevu, Christian Schmidt je očito izgubio kompas. Dok se on grčevito drži američko-britanske podrške, stvarnost na terenu pokazuje sasvim drugačiju sliku – sve više ključnih aktera se distancira od njegovih poteza.

Nakon što se Francuska oglasila i jasno iznijela stav da se ne slaže s njegovom samoinicijativnom intervencijom u predmetu "Slaven Kovačević" pred Evropskim sudom za ljudska prava, pridružila joj se i Turska. Njihov glas jasno odjekuje – Schmidt je prekoračio svoje ovlasti, a njegova navodna borba za pravdu pretvorila se u politički fijasko.

Turska, zemlja koja ima iznimno važnu ulogu u BiH i koja se dosljedno zalaže za stabilnost i mir u regionu, jasno je stavila do znanja da ne podržava Schmidtovu samovolju. Njihova ambasada u BiH iznijela je jasan stav: "Ovo nije inicijativa koju podržavamo!" Schmidt, kojemu se očito osladilo manipuliranje demokratskim procesima u BiH, nije se potrudio ni da se konsultira s članicama PIC-a (Vijeća za provedbu mira), koje bi trebale biti ključne u donošenju takvih odluka. Čini se da visoki predstavnik više ne prepoznaje da BiH nije poligon za njegove političke eksperimente, a njegov posljednji potez u vezi sa slučajem Kovačević samo je dodatno narušio ionako poljuljano povjerenje prema njemu.

Sud u Strazburu je jasno rekao da je politički sistem u BiH daleko od prave demokratije, nazivajući ga "etnokratijom". Ali umjesto da Schmidt radi na rješavanju tih problema kroz legalne i legitimne institucije unutar BiH, on se odlučuje na populističke, gotovo autokratske poteze. Prvo je, bez bilo kakve konsultacije, uzeo na sebe ulogu "spasioca" pred Sudom u Strazburu, iako je to nezabilježeno u historiji visokih predstavnika. Schmidt nije prvi visoki predstavnik – prije njega su tu bili Schwarz-Schilling, Lajčak i Inzko – ali nijedan od njih nije koristio sud kao političku pozornicu za promoviranje vlastitih interesa ili interesa određenih političkih grupacija. Schmidt, naprotiv, to čini uz potpuno zanemarivanje suvereniteta BiH i njenih građana.

Njegov pokušaj da utiče na predmet "Slaven Kovačević", gdje se tuži BiH zbog diskriminacije u političkom sistemu, otkriva koliko je on zapravo daleko od realnih potreba i problema običnih građana. Sud je presudio da je Kovačević, kao neko ko ne pripada jednoj od tri konstitutivne grupe, bio spriječen u ostvarivanju prava da se kandiduje ili da glasa za kandidata po svom izboru. To je problem koji pogađa na desetine hiljada ljudi u BiH, a posebno Bošnjake, koji se, ironično, Schmidt konstantno trudi marginalizirati svojom politikom.

Dok se Schmidt bavi pravnim akrobacijama u Strazburu, Bošnjaci sve više osjećaju posljedice njegovih odluka. Onaj isti Schmidt koji se kune u Dejtonski sporazum i balans među narodima, sada se bez ikakvog srama upušta u politiku koja izravno ugrožava demokratski poredak i koja pogoduje etničkim podjelama. U presudi Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Kovačević, Sud je jasno istakao da trenutni politički sistem u BiH dodatno pojačava etničke podjele i stvara atmosferu diskriminacije prema svim građanima koji nisu pripadnici tri konstitutivna naroda. No, umjesto da Schmidt radi na suzbijanju takvih pojava, on očigledno ide ka produbljivanju istih.

Ovo Schmidtovo ponašanje nije samo neodgovorno, već i opasno. Njegovi postupci dodatno delegitimiziraju institucije koje su ključne za opstanak Bosne i Hercegovine kao funkcionalne države. Dok se on igra "pravde" u sudnicama Strazbura, narod u BiH, a posebno Bošnjaci, suočavaju se s direktnim posljedicama njegovih katastrofalnih odluka. Njegova politika favoriziranja određenih političkih opcija, bez obzira na njihovu antidemokratsku prirodu, dovela je do opasne političke polarizacije u zemlji.

Turska i Francuska su to jasno prepoznale. Njihova distanca od Schmidtovih postupaka signal je da međunarodna zajednica više ne može zatvarati oči pred njegovom štetnom ulogom. On ne predstavlja volju naroda BiH, niti djeluje u njihovom najboljem interesu. Umjesto toga, njegova uloga sve više liči na onu političkog manipulanta koji se poigrava sudbinom jedne zemlje i njenog naroda.

Ako Schmidt nastavi s ovakvim ponašanjem, BiH bi se mogla suočiti s ozbiljnim destabilizacijama. Sramotno je da visoki predstavnik, koji bi trebao biti neutralni arbitar, postaje oruđe za dalju etničku polarizaciju i produbljivanje podjela. Građani BiH, a posebno Bošnjaci, zaslužuju više od samovolje jednog političkog "avanturiste" kojem je očito stalo samo do vlastite karijere i interesa.

Vrijeme je da Schmidt prizna svoje greške i shvati da ne može nastaviti ovim putem. Podrška koju još uvijek ima od SAD-a i Velike Britanije nije neograničena, a gubitak povjerenja Turske i Francuske signalizira da njegova uloga postaje sve upitnija. BiH ne treba "pravdu" po mjeri Christiana Schmidta – ona treba istinsku demokratiju, gdje će svi njeni građani, bez obzira na etničku pripadnost, imati pravo da biraju i budu birani. A za to je potrebna mnogo odgovornija i transparentnija politika, daleko od Schmidtovih manipulacija.