U posljednjih nekoliko desetljeća Turska je pojačala svoj angažman u zemljama Zapadnog Balkana, što je izazvalo brojne kontroverze i dovelo u pitanje nove dimenzije svoje vanjske politike.
Neki analitičari raspravljaju o tome je li turska vanjska politika utemeljena samo na retorici. Dok se neki komentatori usredotočuju na tursku stratešku poziciju i diplomatske pristupe Balkanu, drugi naglašavaju želju Ankare da bude protuteža Europskoj uniji i smanjenoj prisutnosti Sjedinjenih Država u regiji. Za razliku od Rusije i Kine, politika Turske na Balkanu je neutralnija i daleko od globalnog rivalstva.
Usred konkurentskih geopolitičkih utjecaja u regiji, Turska ne bježi od naglašavanja svojih povijesnih i vjerskih veza, posebno u zemljama s pretežno muslimanskim stanovništvom, kao što su Bosna i Hercegovina, Kosovo i Albanija. Ankara je čvrsto odlučna zaštititi suvereni i teritorijalni integritet Bosne i Kosova. Zapravo, bila je jedna od prvih zemalja koja je priznala neovisnost Kosova 2008., što je izazvalo snažnu reakciju. Tijekom posljednjih nekoliko godina, Ankara je također ubrzala svoja ulaganja i gospodarsku suradnju, nastojeći gospodarski unaprijediti regiju.
Kako bi ojačala svoje veze, Turska, kao i svaka druga zemlja, jača svoje trgovinske odnose, olakšava gospodarski razvoj i unapređuje svoje vojno partnerstvo sa zemljama zapadnog Balkana. Turska vlada veliki je ulagač u trgovinske i infrastrukturne projekte Albanije. Također je glavni investitor na Kosovu. Prije svega, Turska je važna u pružanju humanitarne pomoći ovim zemljama. Na primjer, nakon katastrofalne poplave 2024. godine, Turska je pomogla Bosni slanjem paketa pomoći, uključujući deke, pakete s hranom, pumpe za odvod vode, generatore, krevete, klima uređaje, hladnjake i pitku vodu u njene regije pogođene poplavama.
Investicije, bilateralne veze
Unutar područja transporta i energetike, Ankara je izvršila značajna ulaganja u razvoj glavnih cesta, zračnih luka i željezničkih mreža. Smatra se da izgradnja glavnih autocesta između zapadnog Balkana i drugih dijelova Europe igra ključnu ulogu u gospodarskom prosperitetu. Poznata autocesta Sarajevo-Beograd, također nazvana "autocesta mira", koja povezuje Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, a koju financira Turska, ključna je ruta koja unapređuje trgovinu i mobilnost. Za daljnju integraciju zapadnog Balkana sa srednjom Europom, turske tvrtke obnavljaju željeznički sustav. Osim toga, izgradnja i modernizacija zračnih luka u Bosni i na Kosovu dinamične su komponente prometne strategije Turske.
Uprkos domaćim političkim i ekonomskim izazovima Ankare, ona nastavlja svoja ulaganja na Balkanu. Njezini gospodarski odnosi i bilateralna trgovina sa zemljama zapadnog Balkana također su naglo porasli. Primjerice, u prošloj godini turski izvoz u Albaniju iznosio je 919,5 milijuna dolara, na Kosovo 791,5 milijuna dolara, au Bosnu i Hercegovinu 712,4 milijuna dolara. U energetskom sektoru, Ankara nastavlja njegovati čvrste energetske odnose s Balkanom, pridonoseći razvoju energetske infrastrukture i potičući uspostavu kohezivnijeg energetskog tržišta. Štoviše, turske tvrtke su se pojavile kao značajni dionici u raznim sektorima diljem regije. Ankara izvozi robu poput tekstila, strojeva i elektronike u balkanske zemlje i uvozi sirovine iz regije.
Bilateralni odnosi između Turske i zemalja zapadnog Balkana višestruki su i razvijali su se tokom vremena. Na primjer, 2021. Ankara i Tirana potpisale su sporazum o nadogradnji svojih bilateralnih veza na nivo strateškog partnerstva, a obje su imale stoljeće diplomatskih veza. S Kosovom, Turska je zadržala svoje bliske bilateralne veze, nudeći i političku i privrednu pomoć zemlji. Bilateralni odnosi između Bosne i Hercegovine i Turske također su vrlo prijateljski i imaju jake ekonomske veze, što doprinosi političkoj stabilnosti prve.
Što se tiče vojske i sigurnosti, Turska čvrsto podržava regionalnu sigurnost zemalja Zapadnog Balkana. Kako bi poboljšala svoje vojne sposobnosti i modernizirala svoje oružane snage, Ankara pruža logističku potporu i vojnu obuku te je potpisala razne sporazume o vojnim korporacijama s balkanskim zemljama. Na primjer, prošle godine, turski državni proizvođač obrambene industrije Mechanical and Chemical Industry Corporation potpisao je sporazum s Kosovom o upravljanju tvornicom municije u zemlji. Partnerstvo se smatra "stubm" za odbrambeni mehanizam zemlje. Osim toga, kosovsko sigurnosno osoblje također prolazi obuku iz snajperskog gađanja od turskih vojnika koji služe u NATO snagama za Kosovo (KFOR) za operativne sposobnosti kao što su spremnost za operacije upravljanja krizama, civilnu odbranu i odgovor na hitne situacije. I dalje doprinosi međunarodnim mirovnim snagama stacioniranim na Kosovu, u Bosni i drugdje na Balkanu. Turska je 1996. potpisala dva bilateralna sporazuma s Bosnom za vojnu obuku i infrastrukturu odbrambene industrije. Turska i Albanija sudjelovale su u zajedničkim vojnim vježbama, a dvije su zemlje potpisale pakt o odbrambenoj saradnji 1992. godine.
Bez obzira na svoj opsežni ekonomski i vojni doprinos, Turska se pozicionira kao neutralni posrednik u regionalnim sporovima, posebno u kontekstu etničkih složenosti koje i dalje postoje u Bosni i Hercegovini, na Kosovu – i Sjevernoj Makedoniji. Unatoč tome, Turska je aktivno uključena u napore za rješavanje napetosti u Bosni, često podržavajući bošnjačko stanovništvo i zalažući se za dogovor o podjeli vlasti među etničkim skupinama u zemlji pod pokroviteljstvom SAD-a.
Unatoč etničkim i vjerskim složenostima regije, Turska se smatra gorljivim pobornikom muslimanskih zajednica na Balkanu, posebice u Bosni, Albaniji i na Kosovu. Turska agencija za saradnju i koordinaciju, usmjerena na razvojnu saradnju, pruža finansijsku potporu za obnovu džamija i vjerskih objekata na Balkanu, posebno onih od historijskog značaja iz osmanskog doba. U novije vrijeme Turska obnavlja desetine džamija koje su bile oštećene ili srušene tokom rata u Bosni i Hercegovini. Primjerice, u Banjoj Luci je popravljeno ukupno 15 porušenih džamija.
Balkan ima veliku važnost za Ankaru, što je potaknulo brojne promatrače da ustvrde da je temeljni cilj strateških napora Ankare na Zapadnom Balkanu ponovno potvrditi svoju historijsku dominaciju nad regijom. Usprkos tome, Turska tvrdi da je njen temeljni cilj promicanje stabilnosti i razvoja jačanjem njezinog ekonomskog i kulturnog angažmana u regiji, koja je opustošena sukobima. Istovremeno, eskalirajuća plima islamofobije i uspon krajnje desnog populizma unutar političkih establišmenta europskih nacija kao što su Njemačka, Francuska, Mađarska, Italija, Poljska i Ujedinjeno Kraljevstvo. izazvalo je određenu nelagodu u pogledu nastupa Turske na Zapadnom Balkanu. Najnoviji izvještaj o europskoj islamofobiji otkriva da se, iako nepriznata, islamofobija alarmantnom brzinom širi Europom i Zapadnim Balkanom.
