Turska se priprema za moguće scenarije destabilizacije u Iranu, uključujući uspostavu tampon-zone na iranskoj strani granice, ukoliko dođe do najgoreg mogućeg scenarija – kolapsa vlasti u Teheranu, izvještava Middle East Eye.
Visoki zvaničnici turskog Ministarstva vanjskih poslova, na zatvorenom sastanku u parlamentu, informirali su zastupnike o mjerama koje Ankara razmatra, prema riječima dvoje učesnika brifinga. Jedan od izvora naveo je da su zvaničnici koristili termin „tampon-zona“ kako bi opisali namjeru da spriječe novi talas izbjeglica prema Turskoj. Drugi učesnik pojasnio je da riječ „tampon-zona“ nije eksplicitno korištena, ali je jasno pokazana spremnost da Ankara primijeni sve mjere na iranskoj strani granice kako bi migranti ostali tamo.
„U suštini, rekli su da smatraju kako sve što je moguće treba učiniti na iranskoj strani kako bi oni koji bi eventualno krenuli u migraciju ostali tamo“, rekao je drugi izvor.
Ranije ovog mjeseca tursko Ministarstvo odbrane pojačalo je sigurnost duž 560 kilometara duge granice s Iranom, instalirajući 203 elektrooptička tornja, 43 tornja s liftovima, 380 kilometara modularnog betonskog zida i 553 kilometra zaštitnih rovova. Granicu nadziru 24 sata dnevno izviđački i nadzorni sistemi, uključujući dronove i avione.
Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan u petak je naglasio da Ankara odbija bilo kakvu stranu intervenciju u Iranu i pozvao SAD da koriste diplomatske kanale za rješavanje krize. Ipak, SAD razmatraju precizne udare na iranske zvaničnike odgovorne za nasilje nad demonstrantima, dok su u regiji raspoređeni ratni avioni, sistemi protuzračne odbrane i brodovi, uključujući nosač aviona USS Abraham Lincoln.
Turska vlast dobro je svjesna posljedica prethodnih vojnih intervencija i ratova u regiji – od američke invazije na Irak 2003. do građanskog rata u Siriji, koji su doveli do dolaska stotina hiljada izbjeglica u Tursku, opterećujući energiju, trgovinu i društvene resurse.
Analize turskih zvaničnika pokazuju da bi eventualni rat punog obima između Izraela i Irana mogao gurnuti i do milion iranskih izbjeglica prema turskoj granici. U tom slučaju, Turska vjerovatno ne bi primala izbjeglice osim onih kojima je hitno potrebna humanitarna pomoć, uz prestanak politike „otvorenih vrata“ prema susjednim zemljama.
Međutim, prisustvo najmanje 12 miliona azerbejdžanskih Turaka u Iranu dodatno komplikuje situaciju, jer bi masovni dolazak ove zajednice mogao izazvati snažan domaći pritisak da im se omogući ulazak u zemlju.
Turska tako balansira između pripreme za humanitarne izazove i jačanja sigurnosnih mjera, dok se situacija u Iranu rapidno razvija i potencijalno prijeti destabilizacijom cijelog regiona.
