Turska, jedna od najstarijih članica NATO-a, s predsjednikom Erdoganom na vlasti, i dalje gaji strateško prijateljstvo sa Putinom. Da li ta država želi da se okrene od Zapada ili teži drugim ciljevima?
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan bio je specijalni gost tokom 16. samita zemalja BRICS-a u Kazanju u Rusiji. Erdogan nije prvi put učestvovao kao posmatrač na samitu BRICS-a, ali ovog puta njegovo prisustvo je dobilo poseban značaj zbog interesa Turske da postane članica Organizacije BRICS-a. Iako je Kremlj prije nekoliko sedmica objavio da je Ankara podnijela zvaničan zahtjev za pridruživanje toj organizaciji, turska vlada je to prvobitno odbila. U međuvremenu, turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan pojasnio je: "Obavijestili smo BRICS da smo zainteresirani za članstvo." Ako Turska postane članica, to bi bila prva članica NATO-a u nezapadnom savezu.
U sjenci terorističkog napada
Tokom samita u Kazanju, turski predsednik se sastao sa ruskim kolegom Vladimirom Putinom. Taj sastanak je, međutim, održan u sjeni napada na turski koncern za proizvodnju aviona TUSAS u Ankari. Turska za napad okrivljuje Radničku partiju Kurdistana (PKK), koju SAD i EU smatraju terorističkom organizacijom.
Erdogan i Putin odmah su osudili napad, a Erdogan je Putina više puta nazvao svojim prijateljem. S druge strane, Putin je istakao ulogu Turske u prevazilaženju globalnih problema.
BRICS ne znači "udaljavanje od Evrope"
Unutar NATO-a Turska je posebno zemlja koja održava komunikaciju sa Putinom. Turska nije samo važan partner unutar NATO-a, već brani i strateški važno jugoistočno odbrambeno krilo tog vojnog saveza i ima drugu po veličini vojsku Sjevernoatlantske alijanse. Predsjednik Erdogan već godinama sve više slijedi politiku usmjerenu na jačanje uloge Turske na globalnoj sceni.
"Produbljivanje odnosa sa Rusijom samo je dio turske BRICS strategije. Osim toga, samit u Kazanju pruža priliku za sastanke sa šefovima država Kine, Indije, Uzbekistana i Azerbejdžana, koji imaju bliske veze s Turskom, kako bi se razgovaraju o regionalnim projektima“, objašnjava Zaur Gasimov, stručnjak za tursko-ruske odnose na Tursko-njemačkom univerzitetu u Istanbulu.
U govoru pred klubom predstavnika svoje stranke, Erdogan je nedavno jasno dao do znanjada zna koju spoljnu politiku Turska vodi. On je istakao da je s obzirom na regionalne tenzije neophodno sačuvati ravnotežu u međunarodnim odnosima. Kako je rekao, Turska neće okrenuti leđa ni Istoku ni Zapadu.
Na Zapadu, međutim, postoje kritike ovog pristupa. Mnoge članice NATO-a vide članstvo u BRICS-u kao potencijalni sukob sa principima NATO-a, jer se BRICS, posebno zbog svojih vodećih članica Rusije i Kine, smatra suprotnošću Zapada.
Zaur Gasimov, međutim, ne vidi moguće članstvo Turske u BRICS-u kao "udaljavanje od Evrope". BRICS nije vojni savez, objašnjava ovaj analitičar, a njegova trenutna infrastruktura uglavnom je vezana za bankarski sektor. Osim toga, u okviru organizacije nema vojnih ili vojnih vježbi, dodaje on. Stoga je razumljivo da Ankara želi diverzifikovati svoju vanjsku politiku - a prije svega spoljnotrgovinske veze - kaže Gasimov.
Da li je Turska dio Zapada?
Jedan od centralnih argumenata turske vlade u potrazi za alternativnim međunarodnim platformama je da Turska decenijama bezuspješno kuca na vrata EU. Istovremeno, raste značaj BRICS-a, čije članice osnivači, među kojima su Rusija, Kina i Indija, sve više dovode u pitanje zapadni svjetski poredak. Ovakav razvoj događaja odražava se i na atmosferu u Turskoj, gdje su sumnje u Zapad također sve glasnije.
„Danas turska vlada kontinuirano kritizira EU, a čak ni opozicija više ne brani EU“, objašnjava Berk Esen, politikolog sa Univerziteta Sabancı u Istanbulu. Esen ističe da se sve više pojavljuju sumnje da je Turska dio Zapada: "Od kraja 1990-ih do sredine 2000-ih, u Turskoj je prevladavala pozitivna percepcija EU", dok je danas podrška Evropskoj uniji značajno opala . Sjedinjene Američke Države se čak i negativnije doživljavaju, objašnjava Esen.
Jedini prijatelj Turčina je Turčin!
Prema Esenovim riječima, Turska se trenutno nalazi u "sivoj zoni". Za razliku od nekih istočnoevropskih zemalja, koje se svjesno okreću od zapadnog svijeta i približavaju Rusiji, Turska slijedi drugačiju strategiju, kaže Esen. Ta država, nastavlja, sve više razvija stav da, prije svega, mora vjerovati u sebe – stav koji se temelji na staroj nacionalističkoj izreci: „Turčin je jedini prijatelj Turčin“.
Dok turska vlada prati svoju spoljnopolitičku agendu, Rusija nije baš popularna među Turcima. Prema studiji turskog instituta za javno mnijenje IstanPol iz 2022. godine, mnogi Rusiju vide kao "neprijatelja" Turske u međunarodnom kontekstu -uz SAD, Izrael i Grčku.
Prema rezultatima istraživanja istanbulskog trusta mozgova EDAM, 2018. godine samo 27,4 posto ljudi bilo je za ostanak u NATO-u, dok je 2021. taj broj narastao na 41,1 posto. U istom periodu podrška bezbednosno-političkoj saradnji sa Rusijom drastično je pala sa 22,1 na dva odsto.
Čak i ako Turska otkrije nove puteve na vanjskopolitičkom planu, mnogi ljudi u Turskoj ostaju više zainteresirani za Berlin i London nego za Moskvu i Peking. Prema Berku Esenu, to ima veze s činjenicom da mnogi Turci preferiraju Evropu i Sjevernu Ameriku kao destinacije za obrazovanje, rad ili emigraciju - iako su kritični prema politici tih zemalja prema Turskoj.
