Brze ceste samo u PowerPoint prezentacijama: Tuzla i dalje bez ijednog kilometra moderne saobraćajnice
Dok se ostatak Federacije BiH hvali novim dionicama autoputeva i magistralnih cesta, Tuzlanski kanton ostaje u saobraćajnoj izolaciji, kao da je kazneno prognan iz saobraćajne mape Bosne i Hercegovine. Iako se radi o privredno najjačoj regiji u zemlji, bez ijednog kilometra brze ceste ili autoputa, Tuzlanski kanton i u 2025. godini ostaje talac sporosti, administrativnog lavirinta i političkog nemara.
Građani ovog kantona decenijama svjedoče poražavajućoj činjenici – posljednja cesta vrijedna pomena izgrađena je daleke 1968. godine. Obećanja se nižu, političari se smjenjuju, a papiri se potpisuju – no asfalt i dalje ostaje misaona imenica.
U 2025. godini, konkretan pomak ne postoji. I dalje se barata terminima poput "eksproprijacija zemljišta", "projekti u pripremi", "planiranje aktivnosti", dok se saobraćajna slika TK ne mijenja ni za milimetar. Na terenu se zapravo ne dešava ništa osim priprema za pripreme.
U ovoj godini izdvojena su sredstva za eksproprijaciju i nadzor za nekoliko manjih lokalnih projekata – dionica Šićki Brod - Đurđevik, dio Južne saobraćajnice u Tuzli, te izgradnja kružnih tokova u Živinicama i Kalesiji. No, i tu je sve još uvijek u fazi birokratske predigre – dokle god se govori o "nadzoru", a ne o "izgradnji", jasno je da se suštinski ništa ne dešava.
Ukupno je za dionicu Šićki Brod – Đurđevik planirano 18 miliona KM, ali tek za eksproprijaciju, projektiranje i nadzor. Još uvijek se ne zna kada će početi gradnja. Za Južnu saobraćajnicu u Tuzli osigurano je tek 1,5 milion KM – ponovo za eksproprijaciju.
Daljnji planovi uključuju kružne tokove u Hidani (Kalesija) i Mlakama (Živinice), te rekonstrukciju nekoliko raskrsnica u Živinicama, Srebreniku i Gračanici. Također, predviđena je rekonstrukcija dva mosta – preko rijeke Soline u Tuzli i Tinje u Donjoj Potpeći. Međutim, ukupni budžeti za sve navedeno ne ostavljaju prostora za optimizam. Iako se radi o desetak projekata, ukupna sredstva ne prelaze 25 miliona KM, a većina novca ide na dokumentaciju i nadzor, a ne na beton i asfalt.
Uz to, Ceste FBiH pravdaju smanjen obim ulaganja u Tuzlanski kanton činjenicom da su prethodno sredstva preusmjerena za sanaciju šteta od poplava u Jablanici i Konjicu. Tako se TK i ove godine našao na čekanju, kao da nije dovoljno dugo zanemarivan.
Sve to se dešava u regiji u kojoj je registrirano skoro 150 hiljada vozila, što čini čak petinu ukupnog broja vozila u Federaciji BiH. I pored toga, ovaj kanton ostaje bez ikakvog modernog puta koji bi povezao Tuzlu s ostatkom zemlje na odgovarajući način.
Privreda trpi, građani svakodnevno gube sate u kolonama, a budući razvoj regije ostaje taocem nemara, nekompetentnosti i političke nezainteresovanosti. Godinama se ponavlja isti obrazac: sastanci, saopćenja, najave i PowerPoint prezentacije – ali ni kilometra nove ceste.
Tuzlanski kanton tako ostaje simbol institucionalne nepravde i prostorne diskriminacije, dok se drugi dijelovi države razvijaju uz infrastrukturalnu podršku. Vrijeme je da se prekine praksa ignorisanja regije koja godinama najviše daje, a najmanje dobija. Ali sudeći po dinamici dosadašnjih aktivnosti – jedini put koji vodi iz Tuzlanskog kantona je onaj ka strpljenju. Već potrošenom.
