Dok obični građani dokazuju porijeklo i za par stotina maraka, političarima se otvara put do slobode milionima teška jamstva..
Sud Bosne i Hercegovine donio je odluku koja je izazvala buru reakcija javnosti: prihvatio je kauciju od 1,37 miliona KM, ponuđenu u vidu hipoteke, u predmetu protiv Nenada Nešića, bez prethodne provjere porijekla imovine. Sud je svoju odluku pravdao obrazloženjem da provjera porijekla nije u njegovoj nadležnosti, već u nadležnosti drugih institucija.
Ova odluka otvorila je jedno od ključnih pitanja o selektivnosti pravosudnog sistema: zašto se zakoni strogo primjenjuju kada su u pitanju obični građani, dok se prema politički uticajnim licima pokazuje neobjašnjiva popustljivost?
Dok narod dokazuje i porijeklo sitniša, političari milione ulažu bez provjere
U zemlji u kojoj građani moraju prolaziti kompleksne bankarske procedure i detaljne provjere porijekla novca čak i prilikom uplata manjih iznosa, odluka Suda BiH djeluje kao udarac zdravom razumu i jednakosti pred zakonom.
Brojni građani i analitičari ocjenjuju da je ovakav potez simbol nejednakog tretmana pred pravdom, gdje obični ljudi dokazuju svaku marku, dok političari i moćnici bez većih prepreka koriste milione da bi sebi obezbijedili pogodnosti.
“Na kraju će pošten svijet morati dokazivati porijeklo i pet maraka, dok će oni koji imaju moć nastaviti da peru novac i dižu cijene nekretnina”, jedan je od komentara koji se širi društvenim mrežama nakon objave odluke.
Sud: “Sve je urađeno po proceduri”
Na upit o tome da li će se provjeravati porijeklo imovine koja je ponuđena kao jemstvo, iz Suda BiH su pojasnili da kaucija nije položena u novcu, nego u vidu hipoteke na nekretninu procijenjenu na 1.370.000 KM.
“Nekretnina nije u vlasništvu osumnjičenog Nenada Nešića, već drugog pravnog lica koje je pružilo jemstvo. Tržišnu vrijednost utvrdio je stalni sudski vještak, uz dostavljenu imovinsko-pravnu dokumentaciju i saglasnost vlasnika da se upiše hipoteka u korist države”, navedeno je u odgovoru Suda.
Sud dodaje da je odluka donesena na osnovu dostavljene dokumentacije i uz saglasnost Tužilaštva BiH, te da je takva praksa “uobičajena u sličnim slučajevima”.
“U ovom momentu niko nije osporio legalnost navedene imovine, niti su dostavljeni dokazi koji bi doveli u pitanje njeno porijeklo”, navode iz Suda.
“Sud nije nadležan za porijeklo novca” – poznati pravni izgovor
Sud BiH se i u ovom slučaju pozvao na ograničenja svoje nadležnosti, ističući da nije ovlašten provjeravati porijeklo novca ili imovine ponuđene za jemstvo, osim ako Tužilaštvo BiH ili druge istražne institucije ne pokrenu posebnu istragu u tom smjeru.
Prema Zakonu o krivičnom postupku BiH, sud prilikom odlučivanja o jemstvu procjenjuje isključivo realnu vrijednost imovine, dok se porijeklo ispituje tek u slučaju osnovane sumnje u nezakonitost.
Drugim riječima — ukoliko niko ne zatraži provjeru, Sud BiH neće postavljati pitanja, čak i kada se radi o imovini političara koji su pod istragom zbog ozbiljnih optužbi.
Ovaj pristup otvara vrata zloupotrebama: jemstva se mogu davati preko “poslovnih prijatelja”, formalnih firmi i trećih lica, čime se potencijalno prikrivaju stvarni izvori imovine i izbjegava svaka finansijska kontrola.
Dvostruki standardi i urušeno povjerenje u pravosuđe
Odluka Suda BiH izazvala je ogorčenje u javnosti i ponovo otvorila pitanje dvostrukih aršina u primjeni zakona. Dok građani prolaze provjere i za kredite od par hiljada maraka, politički moćnici mogu slobodno koristiti milionske hipoteke, a da se niko ne zapita kako su do tih vrijednosti došli.
Prema mišljenju mnogih pravnih eksperata, ovakvi slučajevi narušavaju povjerenje u institucije i dodatno cementiraju percepciju selektivne pravde u Bosni i Hercegovini.
Oni upozoravaju da borba protiv korupcije, pranja novca i nezakonite imovine u BiH često ostaje samo deklarativna obaveza prema međunarodnim institucijama, dok u praksi sistem i dalje funkcioniše po principu političke zaštite i dogovora iza zatvorenih vrata.
“Zakon može biti savršen na papiru, ali ako institucije odbijaju da ga primjenjuju dosljedno, onda imamo pravdu za moćne i represiju za obične građane”, ocjenjuju pravnici.
Zaključak: Legalno, ali ne i pravedno
Iako je Sud BiH u ovom slučaju formalno postupio u skladu sa zakonom, pitanje koje ostaje visi u zraku: da li su postojeći propisi namjerno napisani tako da političarima i moćnicima ostavljaju prostor za manipulaciju?
Prihvaćanje kaucije u iznosu od 1,37 miliona KM, bez provjere porijekla imovine, možda jeste “u okviru procedure”, ali u očima javnosti to izgleda kao još jedan dokaz da je pravda u BiH selektivna – dostupna onima koji imaju novac i veze, a nedostižna svima ostalima.
U zemlji u kojoj obični građani dokazuju porijeklo i za sitne uplate, ovakav primjer šalje poruku da sistem nije jednak za sve — i da pravda u BiH ima cijenu.
