Dok podaci mogu služiti kao politički alat za slikanje optimistične slike, suština problema ostaje nepromijenjena...
Na prvi pogled, podaci sa evidencija zavoda i službi zapošljavanja u Bosni i Hercegovini za mart 2025. godine nude razlog za optimizam: nezaposlenost je u blagom padu – svega 81 osoba manje u odnosu na februar, ili 0,02 posto. No, kada se brojke dublje analiziraju, ispod površine se otkriva puno kompleksnija, pa i zabrinjavajuća slika tržišta rada u zemlji.
Najupadljiviji podatak jeste rodna disproporcija – čak 59,21 posto svih nezaposlenih čine žene, odnosno 191.987 osoba. Ovo nije samo statistička činjenica, već indikator sistemske rodne neravnopravnosti. Iako su žene u velikom broju visokoobrazovane – 18.219 od ukupno 25.523 visokoobrazovanih nezaposlenih su žene – one i dalje ostaju isključene sa tržišta rada u većem broju od muškaraca. Da li je riječ o diskriminaciji, neusklađenosti ponude i potražnje, ili sveobuhvatnijem društvenom problemu, pitanje je na koje institucije još ne nude odgovore.
Federacija u crvenom – za razliku od RS-a i Brčko distrikta
Dok Republika Srpska i Brčko distrikt bilježe pad nezaposlenosti, Federacija BiH ide u suprotnom smjeru, sa povećanjem broja nezaposlenih za 447 osoba. Ovaj podatak ukazuje na neujednačenost ekonomskih prilika unutar zemlje i otvara pitanja o efikasnosti entitetskih politika zapošljavanja. Raspodjela resursa, podrška privredi i stimulacija zapošljavanja očigledno variraju, a posljedice osjećaju građani. Još jedan zabrinjavajući pokazatelj jeste broj osoba kojima je u martu prestao radni odnos – čak 9.010, od čega je 51 posto žena. U isto vrijeme, poslodavci su prijavili svega 2.305 slobodnih radnih mjesta. Ova ogromna razlika ukazuje na to da tržište rada ne funkcioniše po principu ravnoteže – radna mjesta se gase znatno brže nego što se otvaraju nova. Za mlade, situacija je još gora: stopa nezaposlenosti u toj grupi i dalje je visoka – 31,2 posto, iako se bilježi neznatan pad.
Prema Anketi o radnoj snazi za IV kvartal 2024. godine, anketna stopa nezaposlenosti iznosila je 11,7 posto, što je znatno manje od one administrativno zabilježene. Ova razlika otvara pitanja o relevantnosti i pouzdanosti statistike. Koliko je stvarna slika tržišta rada zamagljena birokratskim evidencijama koje možda ne odražavaju ekonomsku realnost? Da li je niža anketna stopa znak oporavka, ili rezultat odustajanja od traženja posla i izlaska iz sistema?
Zapošljavanje bez stabilnosti
Iako je u martu posao pronašlo 7.200 osoba, što je 60,94 posto od onih koji su brisani sa evidencija, skoro polovina tih radnih odnosa bi mogla biti privremena, nestabilna ili nedovoljno plaćena – na to ukazuje nesrazmjer između broja zaposlenih i broja prestanaka radnih odnosa. Privremeni ugovori, niske plate i nesigurni uslovi rada sve više postaju norma, a ne izuzetak. Dok podaci mogu služiti kao politički alat za slikanje optimistične slike, suština problema ostaje nepromijenjena. Tržište rada u BiH i dalje pati od strukturnih slabosti, rodne neravnopravnosti, neusklađenosti obrazovanja i potreba tržišta te slabe stimulacije zapošljavanja mladih i kvalifikovanih osoba. Mart 2025. donio je statistički pad nezaposlenosti – ali ne i razlog za slavlje.
