Bosiljko Đurić iz Teslića 2016. godine počinio je jedan od najmonstruoznijih zločina u Bosni i Hercegovini. Svoju suprugu Tatjanu usmrtio je sa deset uboda nožem u porodičnom stanu, dok su svemu svjedočila njihova trogodišnja kćerka i njegova osmogodišnja sestra.
Uprkos brutalnosti djela, tužilaštvo i sud odlučili su da zločin tretiraju kao “obično ubistvo”, čime je Đurić izbjegao daleko strožu kaznu. Umjesto višedecenijske robije, osuđen je na svega devet godina zatvora.
Amnestija skratila kaznu
Skandal je dodatno produbila odluka Republike Srpske iz 2018. godine o amnestiji, kojom su osuđenima kazne smanjene za četvrtinu. Tako je Đuriću, iako je ubio suprugu pred maloljetnim svjedocima, kazna skraćena, pa je izašao na slobodu nakon samo šest godina. Da je zločin kvalifikovan kao teško ili svirepo ubistvo, amnestija ga ne bi obuhvatila i on bi i dalje bio iza rešetaka.
Povratak nasilju
Umjesto da na slobodi pokaže kajanje, Đurić je nastavio s nasiljem. Brutalno je napao djevojku s kojom je bio u vezi, prijetio pištoljem i pretukao mladića u Tesliću, a policija je evidentirala i druge napade.
Ko je odgovoran?
Javnost se s pravom pita: kako je moguće da se zločin s obilježjima svirepog djela tretira kao “obično ubistvo”? Ko će snositi odgovornost za odluke tužilaštva i suda koje su, umjesto da zaštite društvo, na slobodu pustile čovjeka sklonog brutalnom nasilju?
