Dok zemlje regiona ubrzano grabe ka milijardama eura iz Plana rasta Evropske unije, Bosna i Hercegovina — već uobičajeno — kasni, zapinje, sapliće se sama o svoje podjele i, što je najgore, ne vidi ništa sporno u toj autodestrukciji.
Naša zemlja je jedina u regionu koja Evropskoj komisiji još uvijek nije dostavila finalnu verziju Reformske agende. Rezultat? Bruxelles je već odrezao 10% sredstava, a nastavak ovog političkog cirkusa mogao bi nas potpuno izbaciti iz igre.
I dok susjedi ulažu u infrastrukturu, energetsku tranziciju i digitalizaciju, naši političari se natežu oko zareza u dokumentima, etničkih veta i nadležnosti koje ne razumiju ni oni koji ih brane.
Borjana Krišto priznaje fijasko, ali krivi – komentare
Predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto, s osmijehom u lice i rečenicama bez težine, priznaje da su dokument zatrpali desetinama komentara, od kojih su, kako sama kaže, „mnogi besmisleni“. Pa zašto su onda usvojeni? I zašto se još čeka na „usaglašavanje“ ako su mjere već, navodno, dogovorene s Bruxellesom?
Odgovor je jasan: zato što se državni posao u BiH vodi kao igra pokvarenog telefona – svako nešto doda, izbriše, prevede na svoj politički jezik i onda se svi čude zašto ništa ne funkcioniše.
Košarčeva “suverenistička” drama: Ako nema ucjene, nije zanimljivo
Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac, u maniru profesionalnog sabotažera, odbacuje svaku kritiku i tvrdi da je riječ o „kontinuiranoj ucjeni Evropske komisije“. Čovjek koji je trebao koordinirati rad, sada otvoreno prijeti Bruxellesu, poručujući da „neće pristati na pritiske“.
Da stvar bude gora, Košarac otvoreno priznaje da se RS-ovi predstavnici ne pojavljuju na sastancima, ali i dalje insistira da se bez njih ništa ne može usvojiti. Drugim riječima – bojkotiramo, ali tražimo da nas se poštuje. Ako to nije politička šizofrenija, teško je zamisliti šta jeste.
SDA-ovci iz kantona odgovaraju: Vaše “usaglašavanje” je prevara
Iz kabineta premijera Tuzlanskog kantona Irfana Halilagića jasno su poručili: dokument koji su dobili 15. jula ignorira više od 50 komentara koje su ranije dostavili. I dok se Košarac i njegovi saborci u RS-u ponašaju kao da su isključivi vlasnici državnog interesa, kantoni u kojima SDA ima utjecaj – a to im se očito zamjera – pokušavaju ubaciti svoje primjedbe koje, gle čuda, nikad ne dobiju zvaničan odgovor.
DEP (Direkcija za ekonomsko planiranje) vodi se logikom da je bolje praviti dokumente po mjeri trenutne političke volje, a ne po osnovu zakona i ustava. Premijer TK-a tvrdi da se brišu reforme koje se tiču Ustavnog suda, mijenjaju se ključni nazivi reformskih koraka, i izbacuju mehanizmi odlučivanja koji bi uklonili etnički veto u institucijama poput Konkurencijskog vijeća.
Dakle, sve ono što bi državu učinilo efikasnijom, ciljano se sabotira – da bi se očuvale poluge blokade.
Politička himera zvana “Mehanizam koordinacije”
Košarac se poziva na famozni “Mehanizam koordinacije”, koji je već godinama izgovor za nečinjenje. U praksi, to je sistem u kojem se bez pristanka svih nivoa vlasti ništa ne može – pa makar to značilo i potpunu institucionalnu paralizu. Rezultat je država u kojoj se deset mjeseci raspravlja o jednoj tabeli mjera, a onda se Bruxellesu šalje polugotov dokument bez pojašnjenja, bez saglasnosti i – bez srama.
Evropski novac ide drugima. Nama ostaje jalova prepucavanja
Dok se politički diletanti i vječiti saboteraši prepiru o pravopisnim formulacijama, Evropska unija gasi nadu BiH da će uopće učestvovati u raspodjeli više milijardi eura iz Plana rasta. I neće nas izostaviti zbog ucjene, kako tvrdi Košarac, već zato što smo nesposobni da dostavimo jedan papir. Jedan jedini papir.
U zemlji gdje se svi kunu u evropski put, ali niko ne želi da plati političku cijenu kompromisa, nije ni čudo da smo regionu postali ono što je Titanic okeanu – lekcija o tome kako potonuti, i još svirati dok brod tone.
Ovo više nije spor oko tehničkih stvari. Ovo je namjerna sabotaža evropskog puta, koju vode ljudi čiji je politički opstanak direktno vezan za status quo. I dok obični građani plaćaju cijenu tog cirkusa – Evropska komisija, bez suza i uz hladan birokratski osmijeh, samo povlači milijarde i okreće se onima koji znaju šta s njima da rade.
