Ulica Zmaja od Bosne već godinama nosi teret bolnih sjećanja. Najnovija tramvajska nesreća, u kojoj je život izgubio 23-godišnji student iz Brčkog Erdoan Morankić, ponovo je otvorila rane koje u Sarajevu nikada nisu do kraja zacijelile.
Nesreća se dogodila u neposrednoj blizini Mašinske škole, na dionici kojom svakodnevno prolaze hiljade građana. Tramvaj koji je saobraćao iz pravca Željezničke stanice iskočio je iz šina, probio stajalište i završio na kolovozu. Četiri osobe su povrijeđene, među njima i maloljetna djevojka koja se nalazi u teškom zdravstvenom stanju.
Ali ova tragedija nije izolovan događaj u kolektivnom pamćenju grada.
Na svega nekoliko stotina metara od mjesta posljednje nesreće, 2016. godine život su izgubile studentice Filozofskog fakulteta Edita Malkoč i Selma Agić. Njihova imena i danas simboliziraju borbu porodica za pravdu i sigurnije ulice.
U širem centru grada, nedugo potom, ugašeni su i životi mladih doktorica Azre Spahić i Alme Suljić, čije su smrti dodatno potresle javnost i otvorile pitanje odgovornosti za stanje u saobraćaju.
Građani Sarajeva posebno se prisjećaju i 2008. godine, kada je u tramvaju ubijen srednjoškolac Denis Mrnjavac. Taj događaj ostao je duboko urezan u kolektivnu svijest grada kao simbol izgubljene sigurnosti u javnom prostoru.
Zmaja od Bosne, jedna od najprometnijih saobraćajnica u glavnom gradu, tako je postala i simbol niza ugašenih snova. Generacije mladih ljudi, studenata, učenika i profesionalaca, izgubile su živote na potezu koji bi trebao biti arterija urbanog života, a ne podsjetnik na tragedije.
Najnoviji gubitak ponovo je pokrenuo pitanje: da li se iz prethodnih nesreća išta naučilo? Jesu li mjere sigurnosti unaprijeđene ili su tragedije ostale tek povod za kratkotrajnu javnu raspravu?
Dok porodica i prijatelji oplakuju još jedan mladi život, Sarajevo se suočava s teškom činjenicom da ista ulica već godinama svjedoči istom scenariju – izgubljenim životima i obećanjima koja nikada nisu dobila priliku da se ostvare.
Ugašeni snovi u istoj sarajevskoj ulici više nisu slučajnost koja se može ignorisati. Oni su upozorenje.
