Nakon deset godina pregovora, zemlje svijeta sklopile su Sporazum o otvorenom moru, koji bi trebalo da zaštiti 30 posto svjetskih okeana.
U subotu uvečer, poslije 38 sati pregovora u sjedištu Ujedinjenih nacija u Njujorku, konačno je postignut sporazum koji je godinama bio sputavan nesuglasicama oko finansiranja i prava na ribolov.
Posljednji međunarodni sporazum o zaštiti okeana potpisan je prije 40 godina. Konvencija o zakonu mora iz 1982. ustanovila je koncept otvorenog mora, međunarodnih voda u kojima sve zemlje imaju pravo da ribare, plove i istražuju, ali samo 1,2 posto tih voda do sada je bilo zaštićeno.
Životinjske i biljne vrste izvan tih zaštićenih područja već godinama su ugrožene zbog klimatskih promjena, morskog saobraćaja i izlovljavanja ribe. U posljednjoj procjeni Međunarodne unije za očuvanje prirode, skoro deset posto vrsta bilo je u riziku od izumiranja.
Po Sporazumu o otvorenom moru, nova zaštićena područja ograničit će koliko smije da se lovi riba, koje su rute brodova i aktivnosti istraživanja kao što je rudarenje minerala 200 ili više metara ispod površine vode.
Grupe za zaštitu okoline bile su zabrinute da bi procesi rudarenja mogli da naškode staništima gde se životinjske vrste razmnožavaju, stvore zagađenje bukom i budu toksični za faunu u moru.
"Bilo kakve buduće aktivnosti na dnu dubokih mora moraće da budu u skladu sa striktnim međunarodnim pravilima i pod nadzorom, kako bismo bili sigurni da se sprovode održivo i odgovorno", saopštilo je Međunarodno tijelo za očuvanje morskog dna.
Jedna od glavnih tačaka koje su kočile usvajanje Sporazuma odnosi se na deljenje morskih genetskih resursa. U pitanju su biološki materijali biljaka i životinja iz okeana koji mogu da doprinesu društvu tako što bi se koristili u farmaceutskoj industriji ili proizvodnji hrane.
Bogatije nacije trenutno imaju resurse i novac da istražuju duboke okeane, ali siromašnije zemlje željele su da budu sigurne da će se pronađeno dijeliti ravnomerno.
"Veliki izazov leži u činjenici da niko, zapravo, ne zna koliko vrijede okeanski resursi i teško ih je razdijeliti. Zamislite ogromni, HD televizor. Ako na njemu rade samo tri ili četiri piksela, to je naše poznavanje okeana. Za sada smo zabilježili oko 230.000 vrsta u njemu, ali se procjenjuje da ih ima više od dva miliona", rekao je dr Robert Blazijak, istraživač okeana sa Univerziteta u Stokholmu.
