Održani su brojni multilateralni susreti na kojima se govorilo o stanju na Kosovu. Nedavno je održan samit Evropske političke zajednice u Granadi. Kosovo je bilo u fokusu, ali samo deklarativno, jer se suštinski ništa nije učinilo da se prevaziđe postojeća kriza i smanje napetosti. Održavanje samita Berlinskog procesa u Tirani neće donijeti rješenje za Kosovo, jer je Njemačka uglavnom dio problema na Kosovu, a ne rješenja.
Eskalacija krize na Kosovu dosegla je svoj vrhunac izoliranim oružanim incidentom u mjestu Banjska 24.septembra 2023.godine gdje se u oružanom sukobu sukobila grupa lokalnih Srba i kosovska policija. Ono što je poznato u ovom trenutku da je donedavni potpredsjednik Srpske liste Milan Radoičić priznao da je sa grupom ljudi bio u Banjskoj, kako bi po njegovim riječima ohrabrio „srpski narod sa tog područja u pružanju otpora teroru kom je svakodnevno izložen“. Rezultat sukoba u Banjskoj su jedan mrtav kosovski policajac i tri Srbina, a kosovska vlada od tada neprestano traži sankcije za Srbiju koju su optužili da stoji iza napada na Kosovsku policiju. S druge strane KFOR je u više navrata odbacio mogućnost „preuzimanje policijskih dužnosti“ od Kosovske policije. U ovom trenutku i predstavnici EU, SAD ali i KFOR-a i EULEX-a naveli su da će sačekati rezultate istrage prije djelovanja i preduzimanja mogućih mjera kada je Beograd u pitanju.
Napetosti na sjeveru Kosova su u porastu poslije održavanja vanrednih lokalnih izbora u četiri opštine sa srpskom većinom (Mitrovica, Leposavić, Zvečan i Zubin potok), koje je bojkotiralo srpsko stanovništvo i njihova vodeća politička stranka Srpska lista. Na čelo opština kao gradonačelnici dovedeni su etnički Albanci u sredinama u kojima dominantno žive etnički Srbi.
Naknadno je međunarodna zajednica uvidjela, da je svojom podrškom održavanju nelegitimnih vanrednih lokalnih izbora u četiri opštine sa većinskim srpskim stanovništvom i dovođenjem etničkih Albanaca na pozicije gradonačelnika u srpskim sredinama produbila postojeću krizu i destabilizirala situaciju na Kosovu.
Da li je moguć „srpski otpor“ na Kosovu?
Situacija na Kosovu je u sjenci povećanog intenziteta rata u Ukrajini, događanja u Nagorno Karabahu i Hamasove vojne operacije „Al-Aqsa“ usmjerene prema Izraelu. Posebno zabrinjava politička i sigurnosna situacija na Zapadnom Balkanu, koja je najslabija od prestanka oružanih sukoba. Međunarodna zajednica povukla je brojne pogrešne i nerazumne poteze ne samo na Kosovu, nego i u Bosni i Hercegovini gdje se očekuje dalja eskalacija. Vođenje dijaloga od strane EU je bez rezultata, propala misija EULEX-a i nepotrebno slanje specijalnih jedinica ROSU na sjever Kosova u srpske sredine doveli su do napetosti koje mogu prerasti u veći oružani sukob ukoliko se ne amortiziraju. Za komparaciju, na sličan način su rasle napetosti u Gazi, najdesnija vlada u historiji Izraela izvodila je represiju nad tamošnjim stanovništvom ne obazirući se na donesene rezolucije Vijeća sigurnosti UN i prihvaćene sporazume. Iz te situacije mogu se povući paralele sa Kosovom i ne upotrebljava se slučajno metafora da je Kosovo „evropski Izrael“, gdje je lokalno srpsko stanovništvo u ulozi Palestinaca, dok je rezolucija Vijeća sigurnosti UN 1244 suspendirana iako formalno djeluje misija UN pod nazivom UNMIK. Misija UNMIK podnosi redovne šestomjesečne izvještaje Vijeću sigurnosti UN, dok se ne bavi provedbom rezolucije 1244. Izvještaj o stanju na Kosovu, koji će biti podnesen Vijeću sigurnosti UN 18.oktobra, vjerovatno daleko kvalitetnije, mogu pripremiti i brojne nevladine organizacije koje tamo djeluju, a ne UNMIK koji u ovakvom kapacitetu nema potrebe da bude prisutan na Kosovu.
Analitičari upozoravaju na mogućnost eskalacije situacije i novi moment je dolazak turskog generala Özkana Ulutaşa za komandanta misije NATO/KFOR, koji ima mandat da garantira sigurnost na cijeloj teritoriji Kosova. Specijalne jedinice kosovske policije ROSU nisu potrebne na sjeveru Kosova, jer dodatno stvaraju napetosti i zaoštravaju situaciju, dok njihov sastav ne odgovara etničkoj strukturi stanovništva na sjeveru Kosova. KFOR je također mogao ukloniti eventualno postavljene barikade. Debakl međunarodne zajednice, posebno EU potrebno je spriječiti zbog održanja mira, ali i zbog kredibilnosti međunarodne zajednice, koja zbog pojedinih svojih poteza sve više postaje dio problema na Zapadnom Balkanu uključujući i Kosovo. U suprotnom ne isključuje se mogućnost i upozorava se na pokretanje „srpskog otpora“ kao spontanog odgovora građana na postojeću neizdrživu i neodrživu situaciju.
Gdje je potrošeno više od 2,5 milijarde € novca poreskih obveznika EU?
EU nikada nije imala manji kredibilitet na Kosovu. Smatra se, da EU nije izgubila kredibilitet zato što se umiješala američka administracija u dijalog između Beograda i Prištine, već zato što su pojedine zemlje članice delegirale svoje izaslanike, i time praktično dovele pod znak pitanja autoritet EU i dezavuirale njenu ulogu. SAD su ključne za okončanje dijaloga, posebno u fazi približavanja finalnom sporazumu. Opravdanim se postavlja pitanje, da li ima smisla da EU poslije više od decenije od potpisivanja Briselskog sporazuma i posredovanja u dijalogu bez rezultata treba da ostane posrednik. Racionalan odgovor bi bio da je EU završila svoje posredovanje u dijalogu između zvaničnog Beograda i Prištine i da je potrebno potražiti novo održivo rješenje.
Prešućuje se uloga misije OSCE na Kosovu u organizaciji nedavnih nelegitimnih lokalnih izbora u četiri opštine na sjeveru Kosova (Mitrovica, Leposavić, Zvečan i Zubin potok), što je dovelo do eskalacije. Ko je odgovaran za održavanje nelegitimnih lokalnih izbora kada se znalo da na njima neće učestvovati Srbi, a sada međunarodni predstavnici ponovno traže održavanje lokalnih izbora na sjeveru Kosova. Zbog takvih poteza i brzog mijenjanja stavova uopšte ne iznenađuje debakl međunarodne zajednice na Kosovu.
Međunarodne snage NATO/KFOR-a imaju važnu ulogu u osiguravanju i održavanju bezbjednosti na Kosovu iako su napravile ključnu grešku što su prešutno dozvolile, da jedinice kosovske specijalne policije ROSU budu nepotrebno raspoređene na sjever Kosova i koje bez odobrenja KFOR-a ne bi smjele biti raspoređene što je dodatno uznemirilo srpsku zajednicu. Tamo gdje postoji KFOR nema potrebe za ROSU.
EU je do sada na Kosovu uglavnom rasipnički potrošila oko 2,5 milijarde eura novca poreskih obveznika EU. Ko će odgovarati za potrošnju enormnog iznosa novca poreskih obveznika EU uslijed propale misije EULEX-a?
Analitičari smatraju, da pojedine zemlje EU pokušavaju ponoviti grešku od prije tri godine kada su nepotrebno uvele sankcije Bjelorusiji, koja je tada bila poprilično na distanci od Rusije i kada su je sa uvedenim sankcijama od strane EU gurnuli u zagrljaj Vladimira Putina i Rusije. Postoje najave, da pojedine zemlje članice EU žele ponoviti istu grešku kada je u pitanju Srbija i njen predsjednik Aleksandar Vučić i pokušati uvesti sankcije Srbiji i tako je gurnuli u nepovratni zagrljaj Rusije. Time bi Srbija bila definitivno izgubljena za EU i to bi vjerovatno značilo kraj procesa proširenja EU na Zapadni Balkan.
Nasilje ne bi smjelo biti put ka rješavanju statusa quo
Postojeća situacija na Kosovu ne može se sagledavati „crno-bijelo“, jer je mnogo kompleksnija. Mnogo je aktera uključeno uglavnom u destabilizaciju situacije. Čak je Bugarska u ofanzivi na Kosovu, jer pokušava dokazati da tamo žive autohtoni Bugari, posebno u području Gore i Dragaša, uvjeravajući ih da su Bugari dodjeljivanjem bugarskog državljanstva i dokumenata, koji omogućavaju život i rad u zemljama EU. Na posebnom udaru nalaze se Goranci ali i ostali građani u tom regionu.
Historija se ponavlja na Kosovu. Srbi i Albanci su na Kosovu zamijenili uloge. Nekada se izvodila represija Miloševićevog režima prema Albancima, sada se dešava suprotno.
Analitičari smatraju, da nasilje ne smije biti način za rješavanje neodržive postojeće situacije „status quo“ i da je razoružavanje stanovnika Kosova neophodan proces, jer prema procjenama svaki stanovnik Kosova u prosjeku posjeduje jedan komad oružja. To je posljedica nedavnih oružanih sukoba, stalnih napetosti, prisutnosti straha, ali tradicionalno Albanci i Srbi skloni su posjedovanju oružja kao dio nacionalnog folklora i ljubavi prema oružju. Razoružavanje stanovništva se ne smije zloupotrebljavati i sprovoditi selektivno nego se mora odnositi na sve stanovnike Kosova i da se uspostavi jedinstvena evidencija za nosioce dozvola za posjedovanje oružja uvažavajući standarde i propise, koji postoje za tu problematiku u razvijenim zemljama. Zbog toga je potrebno spriječiti odnosno izbjeći „Novu Banjsku“ i prijeteći novi sukob na sjeveru Kosova.
Težnje Edija Rame o ujedinjenju Albanije sa Kosovom
Albanski premijer Edi Rama s vremena na vrijeme pokazuje aspiraciju odnosno težnje ka albanskom velikodržavnom projektu, izjavivši da je cilj i težnja njegove karijere ujedinjenje Albanije i Kosova, negirajući da je posrijedi lični interes. „Predsednik Albanije i Kosova?! To nije u mojim planovima! Ujedinjenje Albanije sa Kosovom, da! To je težnja“, izjavio je Rama. Na potezu su vlasti u Prištini, koje svojim djelovanjem ali i izjavama treba da rade na prosperitetu Kosova i svih njegovih građana stvaranjem multietničke harmonije i inkluzivnog društva, a ne potpirivanjem ionako užarene situacije sa izjavama o ujedinjenju Albanije sa Kosovom. Kosovo se, kao znak upozorenja, već nalazi pod restriktivnim mjerama EU, koje su mu prouzrokovale štetu veću od pola milijarde eura.
Analitičari smatraju, da Edi Rama svojim pojedinim djelovanjem nanosi štetu Kosovu u međunarodnim ali i unutarnjim odnosima. Slična je uloga i „brbljive“ kosovske predsjednice Vjose Osmani, koja traži da Španija i Grčka, koje nisu priznale kosovsku nezavisnost, uvedu sankcije prema Srbiji što u međunarodnim krugovima izaziva podsmjeh. Opasne ideje i namjere o ujedinjenju Albanije i Kosova mogu pokrenuti lančanu reakciju u regionu i prouzrokovati nove sukobe. Put ka osiguranju mira i stabilnosti na Kosovu je potpuna implementacija dosada potpisanih sporazuma i postignutih dogovora. Vlada Kosova oružani incident u Banjskoj koristi i kao priliku da izbjegne obavezu iz Briselskog sporazuma o osnivanju Zajednice srpskih opština (ZSO), kao i raspisivanje novih izbora na sjeveru Kosova, kako bi se Srbi vratili u institucije.
