NAKON NEVJEŠTOG NAPADA NA MLADE BOŠNJAČKE NAUČNIKE

Umjesto odgovora Darku Tanaskoviću: Muslimani se klanjaju Allahu, a ne kamenu!

HIKMET

Kao srednjoškolac, gimnazijalac, osjetio sam u jednom trenutku potrebu da se upoznam s osnovama tri monoteističke religije: judaizmom, kršćanstvom i islamom.

Bile su to godine kada je još vladalo jednoumlje. Tada su u gimnazijama prebirali „najbolje“ za članove Partije i nismo učili nešto više od jedne lekcije o religijama.

Moja želja da upoznam religije nije ishodila iz moje vjere, bliži sam tada bio komunističkim stavovima po tom pitanju. Dakle, prilično „ispranog“ mozga. Možda je bilo partijahulno čitati o religijama, ali eto ja sam osjetio potrebu, a nisu me ni bili begenisali za Partiju.

Falsificiranje historije i dogme islama

Helem, odem u gradsku biblioteku, i pronađem knjigu koja ima tri poveća članka, od po jedno 70-ak stranica, o svakoj monoteističkoj religiji. Autori članaka su različiti i ne sjećam se ko je pisao članke o judaizmu i kršćanstvu. Ne bih se sjećao ni ko je pisao članak o islamu da se nije desila sljedeća stvar. Naime, nisam poznavao judaizam i kršćanstvo gotovo nikako, ali islam jesam, bez obzira na moj tadašnji odnos prema Bogu, religiji i vjeri.

Zapamtilo se valjda ponešto od priča u kućama tokom ramazana, nekih sijela, a može biti da sam pročitao i ilmihal prije toga, ne sjećam se. Uglavnom čitajući osnove o islamu, zaključujem da autor piše korektno i sve je tako kako piše do jedne stvari, jedne rečenice, a ona glasi „Muslimani se klanjaju kamenu koji se nalazi u Kabi“.

Iako nisam bio vjernik ova me notorna neistina pogodila. Pogledam ko je autor članka – DARKO TANASKOVIĆ. Prof.dr. Darko Tanasković je najpoznatiji srbijanski, pardon, srpki orijentalist i islamolog.

Univerzitetski je profesor, bio je diplomata Miloševićeve Savezne Republike Jugoslavije, a i kasnije u vrijeme „demokratske“ Srbije.

Njegove naučne reference nedvosmisleno nam ukazuju da islamsko učenje, historiju islama, dogmu islama, poznaje puno bolje od najvećeg broja muslimana ovih prostora.

I da jako dobro zna da se muslimani ne klanjaju „kamenu u Kabi“, već jednom i jedinom Bogu.

Cilj je obesmisliti suštinu islama

Zašto je onda napisao takvu neistinu? Da bi obesmislio osnovu i suštinu islama, a to je tevhid, vjera u jednog i jedinog Boga, te da bi udaljio još više muslimane Jugoslavije od islama.

Jer, ko bi pametan prihvatio da bude rob vjere u kojoj se klanjaš kamenu. Cjelokupni njegov „naučni“ pristup orijentu bio je krivotvorenje istine na perfidan način.

A, konzumenti te „nauke“ trebali su biti i bili su mahom muslimani Jugoslavije, dominantno Bošnjaci. Njegova interpretacija orijenta ostavljala je trag, morala je ostaviti trag, i na naučnu javnost Jugoslavije, pa i onu muslimansku. Takvom autoritetu nije se smjelo protivurječiti.

Ovakav pristup Tanaskovića ne ishodi iz njegovih naučnih saznanja, već iz njegove zloupotrebe nauke za velikosrpski nacionalizam, politiku koju je promovirala SANU i SPC, a realizirao Milošević, a koja je sažeta u jednoj rečenici: „Svi Srbi u jednoj državi“, ta država je tzv. Velika Srbija.

Na tom putu nisu birana sredstva, a posljedice su: Vukovar, Dubrovnik, Knin, Bijeljina, Zvornik, Bratunac, Višegrad, Vlasenica, Foča, Rogatica, Nevesinje, Sarajevo, Brčko, Derventa, Prijedor, Sanski Most, Ključ, Jajce, Bosanski Petrovac, Bosanska Dubica, Bosanski Novi... Srebrenica!

U službi Memoranduma 2

Danas Tanasković ima novi „naučni“ zadatak, a koji je sažet u Memorandumu 2 SANU i koji otprilike glasi – mijenjati narativ o ratu u BiH, nametati tezu da nije agresija već građanski rat, negirati genocid, izjednačavati sve strane u ratu po odgovornosti i zločinu, destabilizirati susjedne države, prije svih Bosnu i Hercegovinu... I on to radi u svojoj 75 godini života.

Naime, na web stranici sveosrpkoj.com, čiji osnivač je, zanimljivo, DOO „Srpska linija“, a koju uređuje Đuro Bilbija, Darko Tanasković objavio je 2. marta članak naziva „Pošta Fikretu i poziv Hikmetu Karčiću“.

Iskusnim udbaško-kvazinučnim metodama Tanasković najprije hvali rahmetli prof. dr. Fikreta Karčića kao naučnika velike razine, posebnog kvaliteta, na čijim odbranama magistrata i doktorata u Beogradu je bio, koga je kao naučnika uvažavao i izražava žal za njegovom smrću.

Podvuče nam se Tanasković pod kožu, kao meni dok sam čitao njegov članak o islamu! A onda kreće drugi dio u kome se okomio na sina prof. Fikreta, na dr.sc. Hikmeta Karčića, uposlenika Instituta za istraživanje ratnog zločina.

Okomio se na naučni rad i predmet interesovanja dr. Hikmeta, a to je genocid i zločini koji su počinjeni tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu protiv Bošnjaka. Dr. Hikmet Karčić jedan je od najangažiranijih naučnih radnika na polju naučne verifikacije zločina nad Bošnjacima i borbe za narativ o periodu agresije na BiH.

Svoje članke i knjige objavljuje i na engleskom jeziku. Učesnik je mnogobrojnih međunarodnih konferencija, sarađuje s naučnim radnicima koji istražuju holokaust. Dakle, jedan mlad, a izuzetan naučnik, čiji doprinos nauci na pomenute teme je ogroman i u usponu. Eh, uloga i zadatak Tanaskovića, a sada možemo očekivati i udare drugih „naučnika“, pa možda i Tužilaštva RS, ko će znati, jeste da ospori naučni rad i naučni pristup dr. Hikmeta Karčića temama genocida i zločina nad Bošnjacima.

Strah od mladih naučnika – istraživača genocida nad Bošnjacima

U svom, nećemo pogriješiti ako kažemo morbidnom tekstu, Tanasković upoznaje čitatelje s radom dr. Hikemta Karčića pritom pokazujući svoje stavove: o negiranju genocida, o nepriznavanju Haškog suda, o agresiji na Bosnu i Hercegovinu kao građanskom ratu. Tanasković piše: „Karčić junior je jedan od najvatrenijih zagovornika teze o Srbima kao najvećim zločincima u bosanskom ratu, apostol dogme o genocidu u Srebrenici i čovjek koji, kao istraživač fenomena genocida, njegovu primjenu dosljedno, ali i 'nehaška' proteže na sva bošnjačko-muslimanska stradanja u građanskom i međunacionalnom ratu u Bosni i Hercegovini, koji je za njega, naravno, srpska i djelimično hrvatska agresija“.

Tanaskoviću nadalje smeta sve veći broj mladih naučnih radnika koji se bave temama zločina nad Bošnjacima, smeta mu i saradnja Hikmeta Karčića s Memorijalnim centrom Srebrenica-Potočari, s Komisijom za traženje nestalih. Smeta mu saradnja s Jevrjeskim naučnicima koji istražuju holokaust pa piše: „Imponuje aktivizam i elan ovog bošnjačkog intelektualnog jurišnika u frontu istraživanja zločina nad Muslimanima/Bošnjacima, koji zajedno sa određenim brojem pripadnika mlađe i srednje generacije, sve metodičnije u zemlji i, što je posebno važno, van nje, naučnim radovima afirmiše mantru o opštem genocidu koji su srpske snage sistematski sprovodile u Bosni i Hercegovini.

Organizirani i planirani nastup

Iz ovako organizovanog i planiranog nastupa moglo se nešto naučiti“, ironičan je u zadnjoj rečenici pasusa Tanasković.

Trudi se Tanasković da ospori Karčićev naučni pristup temama zločina i genocida, ističući da postoji i drugačije naučno mišljenje i onda navodi izvještaje komisija koje je formirala Vlada RS-a i čiji rezultati nisu priznati nigdje u svijetu, koje ni jedan ozbiljni naučni radnik ne uzima za ozbiljno, osim onih kvazinaučnika koji su bili angažirani u tim projektima za očito finu novčanu naknadu. Riječ je o: „Nezavisnoj međunarodnoj komisiji za utvrđivanje stradanja pripadnika svih strana na području Srebrenice“ i „Nezavisnoj međunarodnoj komisiji za utvrđivanje stradanja Srba u Sarajevu“. Na koncu navodi i veliča studiju nekakvog ruskog kvazinaučnika i plaćenika Viktora Bezručenka „Građanski rat u Bosni i Hercegovini (1992-1995.). Politička, vojna i diplomatska istorija“. Sve pamfleti iz projekta negiranja genocida, izjednačavanja strana, proglašavanja agresije građanskim ratom.

Meta na čelu dr. sc. Hikmeta Karčića

Promoviranje ovih kvazinaučnih studija po svijetu predstavlja realnu opasnost za narativ o periodu 1991-1995. godina u Bosni i Hercegovini.

U naučnim krugovima on neće imati prođu, ali može u političkim, što je i cilj. Svijetom vladaju političari, a ne naučnici. Ovom narativu se ozbiljno suprotstavlja dr. Hikmet Karčić i ta, kako je Tanasković zove „mlađa i srednja generacija“ naučnika, a u koju spada dr.sc. Jasmin Medić, dr.sc. Muamer Džananović, dr.sc. Zilha Mastalić Košuta; dr.sc. Ermin Kuka, dr.sc. Amir Kliko, dr.sc. Emir Suljagić, Hasan Hasanović itd.

I njih sada treba zaustaviti, diskreditirati, a i zaprijetiti im, da baš tako zaprijetiti, i to čini Tanasković rečenicom kojom želi sublimirati svoje mišljenje o dr .Karčiću: „Sve u svemu, sa stanovišta srpskih nacionalnih interesa, položaja, ali i obraza, kao i statusa i ugleda Republike Srpske, sposoban i istrajan intelektualni bojovnik o kome se mora voditi računa“.

Nadam se da će dr. Karčić ozbiljno shvatiti ovu rečenicu, da će je ozbiljno shvatiti i naučna i intelektualna javnost u BiH i šire u regionu i da će uslijediti kritike, ali i tužbe prema Darku Tanaskoviću.

I za kraj moram reći Tanaskoviću ono što on zna - Muslimani se ne klanjaju kamenu, klanjaju se Allahu!