Zaboravljeni heroji: Sudbina Petog korpusa ARBiH
Danas obilježavamo formiranje Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, formiranog 21. oktobra 1992. godine. Taj korpus, poznat po svojoj izuzetnoj hrabrosti i vojničkim vještinama, u jednom je trenutku iz okruženja vodio borbu protiv čak tri neprijateljska fronta. Uprkos ogromnim preprekama, Peti korpus je izdržao, borio se časno i viteški, a njegovi vojnici postali su simbol otpora i ponosa naroda bosanske Krajine. No, dok danas mnogi mediji veličaju uspjehe tog legendarnog vojnog sastava, već sutra interes za njihovu sudbinu će nestati, kao da ta borba nikada nije postojala. I upravo u tom zaboravu leži sva tragika i licemjerje ovog društva koje voli slaviti pobjede, ali se okreće leđa onima koji su te pobjede izvojevali.
Mediji će danas, bez sumnje, pričati o velikim herojstvima Petog korpusa, o njegovim vojnicima koji su odbranili narod bosanske Krajine, ali prava borba za te heroje nije završena. U tišini, daleko od svjetla reflektora, vodi se druga bitka – pravna bitka, koja je za mnoge pripadnike tog korpusa postala noćna mora. U tekstovima koji danas slave osnivanje Petog korpusa teško ćete naći spomen da se protiv čak 38 njegovih pripadnika vodi pravni proces pred Sudom Bosne i Hercegovine. Od tih 38, 24 su trenutno u prvostepenom postupku, devet ih je u drugostepenom, dok petorica već izdržavaju kazne. Ovo su ljudi koji su svojom hrabrošću i odanošću stvorili temelje slobodne Bosne, ali danas, umjesto da budu slavljenici, oni su zatvorenici pravnog sistema koji ih tretira kao zločince.
Koliko nas uopšte zna za tragične sudbine onih pripadnika Petog korpusa koji su zbog pritisaka inspektora SIPA-e sebi oduzeli živote? Ovi vojnici, stavljeni pred okrutnu dilemu – svjedočiti protiv suboraca ili biti optuženi – nisu izdržali taj teret. Da li nas to zanima? Ne zanima, jer kada prođe ovaj dan, naši heroji ponovno će biti zaboravljeni, ostavljeni na milost i nemilost pravosudnih procesa i medijskog mraka.
Sudbina ovih vojnika daleko je od onoga što bismo očekivali od društva koje ih danas slavi. Borbu su nastavili u sudnicama, daleko od očiju javnosti. Njihova imena nećete naći na naslovnicama portala, niti u udarnim vijestima. Jer njihova sudbina nije medijski interesantna kao, na primjer, suđenje Miloradu Dodiku, koje se prenosi skoro u realnom vremenu. Umjesto da slavimo ove vojnike, mi dozvoljavamo da ih pravni sistem države, za koju su se borili, tretira kao kriminalce.
Jedan od tih zaboravljenih heroja je general Atif Dudaković. Danas ga nećemo čuti kako priča o veličanstvenim pobjedama Petog korpusa. Znate li zašto? Zato što mu je Sud Bosne i Hercegovine zabranio kontakt s medijima. Dok Milorad Dodik, optuženik koji koristi svaku priliku da vrijeđa tu istu instituciju i njene suce, slobodno nastupa pred kamerama, Dudaković je ušutkan. Kada se jednom odvažio da progovori o borbi koju danas slavimo, Tužilaštvo BiH je zatražilo njegov pritvor. A mnogi to ne znaju jer ih to jednostavno ne zanima.
Dudaković i ostali optuženi vojnici i komandanti danas žive pod mjerama zabrane, kao da su kriminalci. Dok oni žive u nekoj vrsti pravnog kaveza, Milomir Savčić, optuženik za genocid u Srebrenici, slobodno šeta Srbijom. Ovaj nekadašnji visoki oficir Vojske Republike Srpske redovno je gostovao na RTRS-u, gdje je gotovo svakodnevno davao izjave o Dudakoviću, dok Dudakoviću nije dozvoljeno da se brani javno. Savčić nije imao prepreke da putem medija širi svoje stavove, dok su heroji Petog korpusa utišani.
Podsjetimo se, Savčić je bio na ročištu u Sudu BiH gdje mu je trebalo biti određen pritvor. Samo nekoliko sati kasnije, nestao je. Više nije bio dostupan institucijama Bosne i Hercegovine. Bijeg nije mogao izvesti bez podrške, a kako se sumnja, podrška je došla iz samog vrha Republike Srpske i Srbije. I dok Dodik danas, kad se spomene Savčić, skreće razgovor na Dudakovića, naši heroji ulaze na sporedne ulaze zgrade u kojoj već odavno ne stanuje pravda.
Najveće licemjerje je upravo u tome što smo svoje heroje prepustili sudbini onih koji već godinama vrše historijski revizionizam, pokušavajući izjednačiti agresora i branitelje. Umjesto da branimo svoje, mi dopuštamo da se njima sudi, dok pratimo spektakle suđenja Dodiku i drugih aktera političke scene.
Primjer Hrvatske, koja je stala iza svojih generala kada ih je Srbija optužila, trebao bi nam poslužiti kao model. Hrvatska je oformila pravni tim na državnom nivou, osigurala novčana sredstva za odbranu svojih oficira, pokazujući da stoji uz one koji su branili državu. To je primjer države koja zna kako čuvati svoje vrijednosti.
S druge strane, Bosna i Hercegovina, za čiju su slobodu pripadnici Petog korpusa položili svoje živote, potpuno je podbacila. Oni koji su se borili za nezavisnu Bosnu danas su zaboravljeni, a njih gotovo 40 dokazuje svoju nevinost u sudskim procesima. Naša država mirno posmatra dok naši heroji trunu na optuženičkim klupama, prepušteni na milost i nemilost revizionističkim narativima. Iako bi današnji dan trebao biti posvećen veličanju Petog korpusa, sutra će ti isti borci opet pasti u zaborav, kao što je to često bio slučaj.
