Zoran Galić, zamjenik direktora SIPA-e, konačno je postao "tema" sjednice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, ali tek nakon što je uspio pobjeći i sakriti se u susjednoj Hrvatskoj, gdje se trenutno skriva kao običan bjegunac.
I dok država pokušava očistiti sigurnosne strukture od korupcije, postavlja se pitanje: Zašto je trebalo mjesecima da se Galić nađe na meti pravosudnih institucija i Vijeća ministara? Jer, on nije običan bjegunac. On je bivši direktor Granične policije, čovjek koji je godinama zarađivao na račun građana dok je švercao akciznu robu poput duhana, alkohola i goriva.
Galić je službeno "na bolovanju", iako je realnost jasna – on je u bijegu. Da li je i ovo dio neke veće igre unutar sigurnosnih struktura koje su godinama zatvarale oči na njegov kriminal? U SIPA-i ga i dalje tretiraju kao da ima prehladu, dok je u stvarnosti on već mjesecima u bjekstvu. Ministarstvo sigurnosti tek sada traži njegovu smjenu, a postavlja se pitanje – šta se čekalo do sada? Da li je Galić bio toliko moćan da je mogao izbjeći pravdu, ili je ipak riječ o sistemu koji je truo do srži i koji se ne želi suočiti s vlastitim problemima?
Na mjesto Zorana Galića dolaze nove optužbe koje samo potvrđuju ono što svi znamo: BiH nije sposobna nositi se s organiziranim kriminalom. Ovaj bivši direktor Granične policije, koji je kontrolisao ključne tačke ulaza i izlaza iz zemlje, sada je postao lice kriminala koji se godinama zatvarao unutar zidina institucija. Kriminalne mreže su očito jače od zakona u BiH, a bjegunci poput Galića izigravaju pravosudni sistem dok se sigurno kriju u susjedstvu.
Tužilaštvo BiH je tek 8. augusta raspisalo međunarodnu potjernicu za Galićem, iako su njegove kriminalne radnje bile poznate godinama. Očigledno, Galić je imao dovoljno vremena da pažljivo izrežira svoj bijeg, vjerovatno uz pomoć onih koji bi trebali biti prvi u borbi protiv kriminala. Kako inače objasniti činjenicu da je uspio napustiti zemlju bez ikakvih problema? A možda najbrutalnije pitanje je: ko je sve bio njegov saučesnik?
Ovaj slučaj nije samo sramota za pravosudne i sigurnosne institucije. On je Zoran Galić, zamjenik direktora SIPA-e, konačno je postao "tema" sjednice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, ali tek nakon što je uspio pobjeći i sakriti se u susjednoj Hrvatskoj, gdje se trenutno skriva kao običan bjegunac. I dok država pokušava očistiti sigurnosne strukture od korupcije, postavlja se pitanje: Zašto je trebalo mjesecima da se Galić nađe na meti pravosudnih institucija i Vijeća ministara? Jer, on nije običan bjegunac. On je bivši direktor Granične policije, čovjek koji je godinama zarađivao na račun građana dok je švercao akciznu robu poput duhana, alkohola i goriva.
Galić je službeno "na bolovanju", iako je realnost jasna – on je u bijegu. Da li je i ovo dio neke veće igre unutar sigurnosnih struktura koje su godinama zatvarale oči na njegov kriminal? U SIPA-i ga i dalje tretiraju kao da ima prehladu, dok je u stvarnosti on već mjesecima u bjekstvu. Ministarstvo sigurnosti tek sada traži njegovu smjenu, a postavlja se pitanje – šta se čekalo do sada? Da li je Galić bio toliko moćan da je mogao izbjeći pravdu, ili je ipak riječ o sistemu koji je truo do srži i koji se ne želi suočiti s vlastitim problemima?
Na mjesto Zorana Galića dolaze nove optužbe koje samo potvrđuju ono što svi znamo: BiH nije sposobna nositi se s organiziranim kriminalom. Ovaj bivši direktor Granične policije, koji je kontrolisao ključne tačke ulaza i izlaza iz zemlje, sada je postao lice kriminala koji se godinama zatvarao unutar zidina institucija. Kriminalne mreže su očito jače od zakona u BiH, a bjegunci poput Galića izigravaju pravosudni sistem dok se sigurno kriju u susjedstvu.
Tužilaštvo BiH je tek 8. augusta raspisalo međunarodnu potjernicu za Galićem, iako su njegove kriminalne radnje bile poznate godinama. Očigledno, Galić je imao dovoljno vremena da pažljivo izrežira svoj bijeg, vjerovatno uz pomoć onih koji bi trebali biti prvi u borbi protiv kriminala. Kako inače objasniti činjenicu da je uspio napustiti zemlju bez ikakvih problema? A možda najbrutalnije pitanje je: ko je sve bio njegov saučesnik?
Ovaj slučaj nije samo sramota za pravosudne i sigurnosne institucije. On je simbol kako se politička elita i kriminalci povezuju u jedinstvenu mrežu koja drži Bosnu i Hercegovinu kao taoca. Vijeće ministara sada traži prijedlog za smjenu Galića, ali to je samo kozmetička mjera. Pravi problem je mnogo dublji – sistem koji dozvoljava bjeguncima poput Galića da, uz političku i institucionalnu podršku, pobjegnu pred pravdom i nastave uživati u plodovima kriminala koji su godinama gradili.
Za državu koja je navikla na skandale, Galić je samo još jedna epizoda u beskonačnoj seriji. Ali za građane Bosne i Hercegovine, on je simbol nepravde, kriminala i nesposobnosti države da se obračuna s onima koji je iznutra razaraju. u jedinstvenu mrežu koja drži Bosnu i Hercegovinu kao taoca. Vijeće ministara sada traži prijedlog za smjenu Galića, ali to je samo kozmetička mjera. Pravi problem je mnogo dublji – sistem koji dozvoljava bjeguncima poput Galića da, uz političku i institucionalnu podršku, pobjegnu pred pravdom i nastave uživati u plodovima kriminala koji su godinama gradili.
Za državu koja je navikla na skandale, Galić je samo još jedna epizoda u beskonačnoj seriji. Ali za građane Bosne i Hercegovine, on je simbol nepravde, kriminala i nesposobnosti države da se obračuna s onima koji je iznutra razaraju.
