VIP vjernici: Kako su političari osigurali ekskluzivna mjesta
Kada država deklarativno tvrdi da je sekularna, onda bi vjera i politika trebale biti dva paralelna svijeta – jedan za duhovnost, drugi za vođenje naroda. No, u Bosni i Hercegovini ta priča zvuči kao vic iz starih novina. Ovdašnji političari, ti samozvani zaštitnici naroda, ne propuštaju priliku da svoju pobožnost demonstriraju pred kamerama, bilo u džamiji, crkvi ili na kakvom hodočašću, naravno, iz prvog reda.
Sjetimo se Elmedina Konakovića koji je demonstrirao svoje posebno mjesto među vjernicima tako što mu je za džumu bila osigurana čitava saobraćajna traka u Sarajevu – jer, očito, ako se ne moli na vrijeme, cijela država bi mogla propasti.
A najnoviji primjer dolazi s bajram-namaza u Gazi Husrev-begovoj džamiji, gdje je lider SDA Bakir Izetbegović imao poseban VIP tretman – smješten „iza konopca“, tik uz efendije, dok su obični smrtnici, oni što dolaze na molitvu pet puta dnevno, morali gledati iz daljine. Jer, kako stvari stoje, politička funkcija očito donosi i privilegije na ahiretu.
Naravno, nije ovo specijalnost samo islamske zajednice. Katolička i pravoslavna crkva nisu ništa bolje. Političari svih boja i oblika rado sjedaju u prve redove crkava, dok svećenici i popovi radosno pružaju ruku, klimaju glavom i smješkaju se kao da uvaženi gosti donose oprost grijeha u vrećama.
I zato se postavlja pitanje – kako i zašto su političari postali božji miljenici? Zašto im se osiguravaju ekskluzivne pozicije u vjerskim objektima kada nijedna vjera ne propisuje da politička funkcija garantuje duhovnu superiornost? Odgovor je jednostavan – jer im se može. Jer vjerski lideri, umjesto da podsjećaju na skromnost i jednakost pred Bogom, rado otvaraju vrata moćnicima kako bi i sami osigurali svoje mjesto u tom krugu privilegovanih.
I tako, dok narod kleči u zadnjim redovima, nadajući se boljoj budućnosti, naši politički VIP vjernici već su se pobrinuli da osiguraju svoje mjesto – kako na ovom, tako i na onom svijetu. Ili barem u prvom safu.
