Dok Federacija Bosne i Hercegovine gubi ključne energetske projekte, politička scena se sve više pretvara u pozornicu beskrupuloznih igara moći.
Najnoviji primjer je saga o 15. sjednici Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH, koja je zakazana za 12. decembar, nakon što je već tri puta odgađana po direktnom nalogu Vlade Federacije i premijera Nermina Nikšića.
Zvanično objašnjenje za ove odgode – "problemi u vezi s usaglašavanjem zakona o porezu na dohodak" – nije uspjelo uvjeriti opoziciju, ali ni širu javnost. Umjesto toga, šire se glasine o nesposobnosti vladajuće većine da osigura dovoljan broj glasova čak i za usvajanje dnevnog reda. Jasno je da je Federacija u političkom zastoju, a posljedice tog zastoja najviše osjete građani, koji i dalje čekaju na ozbiljne reforme i infrastrukturne projekte.
Tri puta otkazali sjednicu, ali platu uredno primaju
Dok građani Federacije s pravom traže odgovore, zastupnici Zastupničkog doma Parlamenta Federacije nastavljaju primati svoje uredne mjesečne plate, iako sjednice – od kojih zavisi donošenje ključnih zakona – otkazuju već tri puta. Ovo licemjerje dodatno podgrijava bijes javnosti, koja se suočava s rastućim troškovima života, stagnacijom ekonomije i izostankom bilo kakvih značajnih političkih odluka.
Energetska sigurnost kao moneta za potkusurivanje
Najnoviji skandal veže se za zakon o Južnoj interkonekciji – strateški ključni projekt za energetsku sigurnost Bosne i Hercegovine, koji bi omogućio izgradnju gasovoda između BiH i Hrvatske. Umjesto da ovaj zakon bude prioritet, on se već godinama povlači po političkom blatu, postajući talac ucjena Hrvatske demokratske zajednice (HDZ).
Premijer Nikšić i njegova vlada povukli su zakon iz parlamentarne procedure još u maju 2023. godine, a do danas ga nisu vratili na dnevni red. Dva pokušaja Kluba SDA da ovaj zakon uvrsti u parlamentarnu raspravu ostala su bez potrebne podrške, što jasno ukazuje na razmjere političke blokade.
HDZ, poznat po svojoj destruktivnoj politici unutar Federacije, otvoreno se protivi usvajanju ovog zakona, dok ostatak vladajuće koalicije, predvođene SDP-om, nema ni hrabrosti ni volje da se suprotstavi njihovim interesima. Umjesto da pokaže liderstvo, Nikšić djeluje kao taoc koalicijskog partnera, nesposoban donijeti bilo kakvu odluku koja bi ugrozila HDZ-ovu dominaciju.
Sastanci bez rezultata: Američki pritisci padaju na gluhe uši
Sastanak održan 4. decembra, na kojem su američki ambasador Michael Murphy i pomoćnik državnog sekretara SAD-a za Evropu i Euroaziju Alexander Kasanof pokušali ubrzati usvajanje zakona o Južnoj interkonekciji, bio je još jedan uzaludan pokušaj da se pokrene mrtva politička scena. Iako je zaključeno da zakon mora biti usvojen do kraja decembra, već sada je jasno da će ovaj rok ostati mrtvo slovo na papiru, kao i mnogi drugi rokovi u BiH.
Čak je i Dragan Mioković, predsjedavajući Zastupničkog doma, nakon sastanka izjavio da će zakon biti uvršten na dnevni red neke od narednih sjednica, ali takva obećanja, bez konkretnih koraka, više nikoga ne impresioniraju.
Politička nemoć ili strateška izdaja?
Ova situacija postavlja ozbiljna pitanja o prioritetima vladajućih struktura. Zašto Federacija dopušta da joj ključni energetski projekti budu taoci političkih kalkulacija? Zašto premijer Nikšić ne pokazuje političku hrabrost potrebnu da se osigura strateška sigurnost zemlje?
Odgovori su, nažalost, očigledni. Vladajuća većina je više zainteresirana za očuvanje koalicijskog balansa i izbjegavanje sukoba s HDZ-om nego za zaštitu interesa građana. Energetska budućnost zemlje, čini se, nije dovoljno važna tema da bi se riskirali odnosi u ionako krhkoj vladajućoj koaliciji.
Ko plaća cijenu političkog kukavičluka?
Dok lideri koalicije taktiziraju i odugovlače, posljedice njihove nemoći osjećaju građani Federacije. Bez novih energetskih projekata, Federacija ostaje zavisna o postojećim, često zastarjelim resursima, dok ekonomski razvoj stagnira.
U međuvremenu, zastupnici uredno primaju plate, iako nisu sposobni osigurati niti osnovni uvjet za rad – održavanje sjednica. Opozicija s pravom oštro kritizira ove poteze, tvrdeći da vladajuća većina nema ni osnovnu političku infrastrukturu za vođenje države.
Zakon o Južnoj interkonekciji nije samo pitanje energetike, već ogledalo političke paralize koja pogađa Federaciju. Dok se lideri vladajuće većine bave održavanjem krhkih koalicijskih saveza, građani Federacije ostaju bez rješenja za ključne probleme, a strateški projekti postaju samo još jedna žrtva političke nemoći.
