Dok se Milorad Dodik i njegova svita voze helikopterima i potpisuju saopćenja o „odbrani RS-a“, Republika Srpska se sistematski pretvara u finansijski leš. Iz godine u godinu, korumpirane elite entitetske vlasti – pod krinkom razvoja, investicija i „strateškog partnerstva“ – uništavaju ono malo prirodnih resursa što je preostalo.
Uništavaju rijeke, rasprodaju rude, gase šanse za budućnost. I što je najgore – sve to rade uz punu svjesnost, znajući da za to nikada neće odgovarati. Jer zakon u ovoj zemlji nije mrtvo slovo – on je karikatura.
A sada, kad su stotine miliona maraka potencijalnih odšteta zakucale na vrata, političari u Banjoj Luci okrenuli su se staroj taktici: izvuci se iz svega, a narod nek plaća. I neka ne kuka, jer – eto – „branimo RS“.
Pa dokle više?
Sve što dotaknu – pretvore u dug i haos
U RS-u ništa više nije sveto. Nema više strategije. Nema više planiranja. Nema nikakve vizije. Ima samo jedan princip – isisaš resurs, baciš leš narodu pod noge i pređeš na sljedeći plijen. Oni ne upravljaju javnim dobrima – oni ih siluju.
Primjeri su brojni, ali svaki novi je gori od prethodnog. Kada bi se napravila hronologija propasti – od koncesija za hidrocentrale koje nikada nisu izgrađene, do vjetroparkova koji su pretvoreni u fiktivne subvencione projekte, preko rudnika koji su bukvalno poklonjeni pa vraćeni uz skupe otkupne cijene – rezultat bi bio isti: entitet je opljačkan, osiromašen, devastiran.
I nikad nije niko kriv. Samo narod ostaje sa dugovima, inflacijom, ispražnjenim ambulantama i masovnim iseljavanjem.
Koncesije kao oružje finansijskog uništenja
Zamislite firmu „Vijadukt“ iz Slovenije. Dobili su koncesiju 2004. godine. Investirali novac, planirali HE Krupa na Vrbasu, uložili vrijeme i resurse. A onda se 2014. pojavi nova vlast RS i kaže: „Znaš šta? Evo sad ćemo drugoj firmi dati dozvolu da gradi HE Bočac 2 – na istom mjestu.“
Bez ikakvih pregovora, bez kompenzacija, bez objašnjenja – kao da se radi o prćiji nekog partijskog sekretara.
Rezultat? Spor pred arbitražom, Republika Srpska gubi. Građani će platiti milionsku štetu. Naravno – niko nije odgovarao. Ni premijer, ni ministri, ni pravnici koji su to potpisivali. Oni su već promijenili funkcije i nastavili dalje – da uništavaju nešto drugo.
Trusina: Vjetrovi pohlepe
Koncesija za vjetropark Trusina u Nevesinju je još brutalnija. Dobili su je 2012. godine. Već 2014. vlasti je cjepkaju na pet dijelova – kako bi omogućili privatnoj firmi da se prijavi za više državnih subvencija. Da, dobro ste pročitali: entitetska vlast pomogla je privatniku da izmuze što više novca.
A onda, kad je investitor izgubio interesovanje – sve je propalo. I naravno, kao i svaki pljačkaš u odijelu, sada traže odštetu. RS je na ivici još jedne arbitražne presude.
Zašto? Zato što u ovoj zemlji ljudi na vlasti više mrze zakon nego neprijatelja.
Komsar: Termoelektrana bez struje, koncesija bez odgovornosti
Nema većeg primjera institucionalne šizofrenije od slučaja termoelektrane u Ugljeviku. Vlast Republike Srpske je firmi "Komsar" poklonila koncesiju na ugalj – resurs bez kojeg TE ne može da radi. Onda su investitori godinama lagali da će graditi novi blok – a nisu napravili ni rov. I umjesto da im se otkaže koncesija i traži odšteta – Vlada RS odlučuje da sama otkupi sopstvene resurse nazad!
Republika Srpska – jedini entitet na planeti koji plaća da bi vratio ono što mu nikad nije ni trebalo biti oduzeto.
Zvornik i Bajina Bašta: Ćutanje kao oblik izdaje
Dok Dodik svako malo mlati po Sarajevu, priča o „unitarizmu“ i „vitalnom entitetskom interesu“, niko iz njegovog režima nema hrabrosti da otvori pitanje HE Zvornik i Bajina Bašta. Hidroelektrane koje već decenijama pumpaju stotine miliona evra u srbijanske budžete, dok RS ne dobija – ništa. Ni marke. Ni centa. Ni vode za piće. Ni potopljenim opštinama – nikakve naknade.
Zašto ćute? Zato što više drhte pred Vučićevim glasom nego pred vapajem naroda iz Bratunca, Milića ili Zvornika. Politička elita RS-a ponaša se kao podružnica SNS-a, a ne kao vlast naroda. Srbuju kad treba, klimaju glavom kad gazda progovori.
Narod kao kolateralni štit
Ova vlast ne voli RS – ona je koristi. RS je za njih alat, a narod sredstvo. Kad treba pokriti dugove – narod. Kad treba napuniti budžet – narod. Kad treba mobilizirati podršku – narod. A kad treba odgovarati – nigdje nikoga.
Dok se školama ukidaju grijanja, a bolnicama kisik, vlast RS-a plaća arbitraže, raskid koncesija, štete zbog sopstvenih prevara.
To više nije propust – to je sistem. Nije greška – to je strategija. Uništi, pokloni, vrati pod dugom i nastavi dalje.
Za kraj – brutalna istina
Republika Srpska ne propada zbog Sarajeva, stranaca, opozicije, Zapada, "muslimana" ili "mrskih izdajnika". Propada zbog ljudi koji danas sjede u Vladi RS. Zbog njihove gramzivosti, njihove nesposobnosti, njihovog besramnog patriotizma koji se pali samo kad treba prikriti pljačku.
Neće nas uništiti ni NATO, ni EU, ni OHR. Uništiće nas domaći izdajnici koji su se zakleli da će RS braniti – dok je ne pretvore u pustu, zaduženu i osiromašenu olupinu.
Ako narod ne ustane, ako se ne digne glas protiv ove pljačke s kravatom, onda smo dobili vlast koju zaslužujemo. I biće kasno – jer tada više nećemo imati ni šta da branimo, ni kome da objašnjavamo zašto smo šutjeli dok su nas krali u ime naroda.
