PRAVNA DRŽAVA NA ČEKANJU: FEDERACIJA BIH IGNORIŠE PRESUDE USTAVNOG SUDA
Iako je Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine više puta presudio da je naplata parafiskalne takse na isticanje naziva firme neustavna, vlasti u Federaciji i dalje zatvaraju oči pred ovom praksom. Unatoč jasnim sudskim odlukama, lokalne zajednice nastavljaju naplaćivati sporni namet, dok nadležne institucije prebacuju odgovornost s jedne na drugu stranu. Sve to dovodi do pravne nesigurnosti i obeshrabruje privrednike koji se već godinama bore s nametima bez protuusluge.
NEUSTAVNA TAKSA – ALI I DALJE NA RAČUNIMA
Još u martu i aprilu prošle godine, Ustavni sud Federacije BiH donio je jasne presude (broj U-31/23, U-3/24), kojima je utvrđeno da godišnja taksa na isticanje firme nema uporište u Ustavu FBiH. Naime, Ustav garantuje zaštitu imovine i onemogućava nametanje obaveza koje nisu povezane s konkretnom uslugom. Međutim, umjesto da se nakon pravosnažnih odluka stavi tačka na ovu praksu, Federalno ministarstvo finansija i Porezna uprava FBiH su pronašli način da zaobiđu primjenu sudskih odluka.
U decembru 2024. godine, Porezna uprava FBiH zatražila je uputstvo od Ministarstva finansija kako postupati, budući da su sudske odluke bile jasne. No, odgovor Ministarstva finansija od 9. decembra bio je šokantan: sugerisano je da se naplata nastavi "kao i dosad" dok se ne desi "promjena" – ali bez ikakvog objašnjenja šta bi ta promjena trebala biti. Drugim riječima, naplata ostaje na snazi, bez obzira na odluke najviše sudske instance.
DOK JEDNI POŠTUJU, DRUGI IGNORIŠU
Neke općine su se odlučile pridržavati presuda Ustavnog suda. Na primjer, Gradsko vijeće Tuzle je krajem 2024. donijelo odluku o ukidanju ove takse. No, to nije bio slučaj u cijeloj Federaciji – brojne lokalne zajednice nastavile su s naplatom, pravdajući se da nisu formalno obavezane odlukama koje se ne odnose izričito na njihove propise.
To stvara apsurdnu situaciju u kojoj pravna sigurnost zavisi od geografije: ako se neka općina nije našla pred Ustavnim sudom, njeni privrednici i dalje plaćaju neustavan namet, dok drugi uživaju u oslobađanju od njega. Ovakvi dvostruki standardi pokazuju nemoć institucija da sprovedu jedinstvenu pravnu praksu, čak i kada je ona jasno propisana presudama Ustavnog suda.
KO JE ODGOVORAN?
Pravni eksperti ističu da je Ustavni sud FBiH već zauzeo jasan stav o neustavnosti takse, te da je besmisleno čekati pojedinačne slučajeve za svaku općinu. No, Federalno ministarstvo finansija i Porezna uprava FBiH pravdaju se proceduralnim ograničenjima – tvrde da oni ne donose lokalne odluke, već ih samo provode.
Ovakav stav, međutim, ignoriše član 351. Krivičnog zakona FBiH, koji propisuje kaznu zatvora do pet godina za odgovorne osobe koje odbiju postupiti u skladu s odlukom Ustavnog suda. Ako bi pravosuđe radilo svoj posao, oni koji su svjesno nastavili provoditi neustavan namet mogli bi se suočiti s ozbiljnim pravnim posljedicama. IZGUBLJENO POVJERENJE U INSTITUCIJE
U normalno uređenoj pravnoj državi, presude ustavnih sudova su konačne i primjenjuju se odmah i svugdje, bez izuzetaka. Ovaj slučaj, međutim, pokazuje svu slabost pravnog sistema u Federaciji BiH – institucije koje bi trebale štititi vladavinu prava pronalaze načine da je zaobiđu, ostavljajući privrednike u neizvjesnosti.
Umjesto da se problem riješi sistemski i odmah, odgađa se njegova primjena, što dovodi do daljnjeg urušavanja povjerenja u institucije. Ako Federalno ministarstvo finansija i Porezna uprava FBiH nastave tolerisati ovu praksu, to će samo dodatno potvrditi tezu da se pravda u BiH ne provodi jednako za sve.
ŠTA DALJE?
Jasno je da su ustavne garancije i presude najviše sudske instance iznad lokalnih partikularnih interesa. Stoga je krajnje vrijeme da Federalno ministarstvo finansija i Porezna uprava zauzmu jasan i nedvosmislen stav kojim će stati na kraj ovom pravnom haosu. U suprotnom, pravna nesigurnost će nastaviti da guši privredu, dok će građani i dalje plaćati namete koje Ustavni sud Federacije BiH smatra neustavnim.
Ako se ovakva praksa ne zaustavi, postavlja se pitanje: ima li pravna država uopšte smisla u Bosni i Hercegovini?