Dok su Zavidovići danas bili ispunjeni zvukom motora, zastava i sjećanja, na ulicama se vodila tiha, ali oštra borba za istinu. S jedne strane, kolona automobila sa zastavama Armije RBiH i zvaničnom državnom zastavom Bosne i Hercegovine – zastavom sa ljiljanima – obilježavala je Dan oslobođenja Vozuće.
Tog septembra 1995. godine pripadnici Armije RBiH oslobodili su Vozuću iz ralja agresije, u trenucima kada je svaki komad teritorija bio uporište opstanka i nade za hiljade civila. Sjećanje na taj herojski čin danas je legalno, moralno i emotivno opravdano, simbolizirajući borbu za slobodu i očuvanje suvereniteta države.
No, dok se historija slavila, Srbi su pokazali svoju poznatu taktiku: Izvrnuti činjenice, promijeniti perspektivu i okrenuti istinu na svoj mlin. Njihov marš pod nazivom „Stazama egzodusa 2025“, kojim se navodno obilježava 30 godina od „progona“ Srba sa Vozuće, Ozrena i doline rijeke Krivaje, bio je više od običnog sjećanja – bio je perfidni pokušaj revizije istorije. Dok Bošnjaci slave oslobođenje i heroizam, propagandni aparati u kontinuitetu preokreću krivnju, stvaraju lažne narative i optužuju žrtve za „provokacije“.
Najjasniji primjer ove manipulacije bio je tekst RTRS-a, servisa koji decenijama širi revizionizam i propagandu. Na njihovom portalu objavljeno je kako „Bošnjaci provociraju ratnim zastavama tzv. Armije RBiH“, uz video kolone automobila sa zastavama.
U toj interpretaciji:
Zvanična zastava Bosne i Hercegovine sa ljiljanima, koja je bila simbol državnosti i opstanka, naziva se „ratnom zastavom“. Netačno. Nije ratna, nije provokativna, već legitimni simbol države.
Zastava Armije RBiH poistovjećuje se sa zločinima pojedinaca, što je također netačno, jer Armija RBiH je bila legalna vojna sila, čija je primarna misija bila zaštita teritorija i civila.
Ovdje dolazimo do suštine: revizionisti koriste selektivne činjenice da bi stvorili narativ u kojem Bošnjaci uvijek „provociraju“, a Srbi su uvijek žrtve. Ovo nije samo propagandna manipulacija – ovo je sistemska praksa izvrtanja historije.
Podsjetimo, Sud BiH je još prije više od tri godine osudio komandanta Trećeg korpusa Armije RBiH Sakiba Mahmuljina na osam godina zatvora zbog nečinjenja u slučajevima ubistava i nečovječnog postupanja pripadnika Odreda „El-Mudžahidin“ na području Vozuće i Zavidovića. Mahmuljin ne služi kaznu jer je u bjekstvu, ali propagandisti o tome ne govore, jer bi priznanje odgovornosti osujetilo njihovu verziju događaja. U njihovoj logici, žrtve se demoniziraju, heroji se diskreditiraju, a simboli slobode proglašavaju „provokativnim“.
Ova taktika nije nova – ona traje decenijama i ima za cilj:
Zamagliti istinu – Umjesto da se priznaju herojski podvizi i zločini počinjeni nad Bošnjacima, historija se interpretira tako da se preokrene krivica.
Opravdati prošle i sadašnje politike – Revizionistički narativ omogućava politiku negiranja i relativiziranja agresije, dok istovremeno stvara lažnu sliku o „ugroženosti Srba“.
Instrumentalizirati medije i javno mnijenje – RTRS i slični servisi sistemski koriste medijsku moć za kontrolu percepcije, gdje se činjenice savijaju prema ideološkim potrebama.
Za svakog ko poznaje historijske činjenice, ovaj dnevnopolitički performans je krajnje groteskan. Dok se Bošnjaci danas prisjećaju oslobođenja i oporavka, revizionisti i dalje grade paralelnu stvarnost – u kojoj prošlost nikada nije njihova odgovornost, a simboli slobode postaju sredstvo za lažnu propagandu.
U Zavidovićima, tako, više nije pitanje samo sjećanja na heroizam ili tragediju – pitanje je opstanka istine u moru dezinformacija. Sve dok se laž proglašava narativom, a istina demonizira, manipulatori historijom nastavit će da okreću stvari na svoj mlin, dok žrtve i heroji ostaju označeni kao „provokatori“.
Istina je, međutim, neumoljiva: Vozuća je oslobođena, Armija RBiH je legalna, zastava sa ljiljanima je simbol Bosne i Hercegovine, a revizionizam i manipulacija ne mogu uništiti ono što je neosporno – hrabrost, otpor i pravda opstaju, čak i kad propagandni aparati to pokušavaju poreći.
