Državna imovina je vrh piramide problema i političkih turbulencija u Bosni i Hercegovini
Nikada do kraja riješeno pitanje danas je ponovo u fokusu nakon sve učestalijih poziva da se zabrana raspolaganja državnom imovinom relaksira. Odlukama Ustavnog suda BiH i na osnovu Zakona o zabrani raspolaganja državnom imovinom nije dozvoljeno prodavati, graditi ili poduzimati bilo kakvu radnju u vezi imovine koja se vodi kao državna. Ipak, entitet Republika Srpska, ali i dio Federacije BiH, iako u nešto manjoj mjeri, krši odluke Ustavnog suda i zakone.
Politički dogovor u Parlamentu BiH gotovo je nemoguć, pa se godinama očekuje da visoki predstavnik riješi ovo ključno pitanje. Republika Srpska odbija priznati državnu imovinu, insistirajući na konceptu entitetske imovine, dok država praktično nema mehanizme da spriječi kršenja.
U međuvremenu, pritisak investitora sve je veći – neriješeno pitanje državne imovine koči desetine milijardi eura investicija, dok Federacija BiH zbog poštivanja zabrane raspolaganja riskira ekonomske blokade i negativne posljedice.
Relaksacija zabrane raspolaganja: šta se planira
Visoki predstavnik Christian Schmidt u posljednjem izvještaju za Vijeće sigurnosti UN ukazao je na potrebu ublažavanja zabrane raspolaganja državnom imovinom kako bi se vlastima koje poštuju zakon omogućilo pokretanje razvojnih projekata bez sankcija.
Predložene izmjene Zakona o zabrani raspolaganja državnom imovinom predviđaju korištenje državne imovine za javnu infrastrukturu, uključujući:
autoceste i brze ceste s pratećim objektima
željeznice i željezničku infrastrukturu
aerodrome s pripadajućom infrastrukturom
gasovode, naftovode, toplovode
telekomunikacijsku i elektroenergetsku infrastrukturu
Zakon i dalje definira državu BiH kao titulara, ali entiteti, kantoni i općine dobijaju mogućnost da odlučuju o namjeni imovine. Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić već je uputio zahtjev visokom predstavniku za ovakva izuzimanja.
Ekonomski i politički rizici
Relaksacija zabrane bi praktično legalizovala dosadašnje prakse RS, dok bi Federacija dobila istu mogućnost, čime država pokazuje nedostatak kontrole nad ključnom imovinom. Osim političkih posljedica, pitanje nosi i finansijske rizike, jer nije poznato da li je dio imovine založen kao kolateral za zaduženja ili arbitražne sporove u milijardama eura.
Sve dok RS odbija priznati državnu imovinu, a politički kompromis na državnom nivou nije moguć, Federacija BiH i investitori ostaju u neizvjesnosti, a ekonomski razvoj zemlje dodatno zakinut.
