Kada se prošlog mjeseca grupa stručnjaka za odbranu okupila u Whitehallu, sjedištu britanske vlade, kako bi razgovarali o spremnosti Ujedinjenog Kraljevstva i njegovih saveznika za rat za koji vjeruju da bi mogao izbiti u narednih nekoliko godina, njihov zaključak je bio sumoran: Nisu spremni.
Ovo nisu ratni huškači, već insajderi - sadašnji i bivši pripadnici oružanih snaga, vladini i NATO zvaničnici, te stručnjaci odbrambene industrije. Njihovo razmišljanje zasniva se na obavještajnoj procjeni da se Rusija priprema za mogući direktan sukob s Evropom.
Promjena načina razmišljanja
Jedini način da se spriječi takav scenario, kažu oni, jeste da se osigura da, ako dođe do rata, Evropa pobijedi. Iako su veća ulaganja u hronično nedovoljno finansiranu evropsku odbranu neophodna, sigurnosni stručnjaci sve više upozoravaju da je potrebna i velika promjena u načinu razmišljanja na svim nivoima. Vrijeme je, kažu oni, da evropske vlade angažuju svoje građane i jasno stave do znanja da je era u kojoj je Evropa mogla ignorisati prijetnju ratom završena.
„Mislim da postoje naznake da su društva spremna za ovaj razgovor, ali mislim da također vidimo vlade koje još uvijek nisu dovoljno samouvjerene da vode taj razgovor sa svojom javnošću“, rekao je Sam Greene, profesor ruske politike na King's Collegeu u Londonu.
Hibridni rat je već u toku
Među stručnjacima postoji sve veći konsenzus da Rusija već vodi hibridni rat protiv Zapada, provodeći sabotaže i unošenje haosa i dezinformacija u domaće političke debate. Oni ukazuju na mnoštvo dokaza, uključujući ponovljena kršenja zračnog prostora NATO-a od strane ruskih aviona i dronova, ometanje GPS-a u baltičkim zemljama, kampanje dezinformacija i sabotaže na kritičnu infrastrukturu u više zemalja, koje su povezane s ruskim obavještajnim službama. Rusija je dosljedno negirala bilo kakvu umiješanost.
Greene je rekao da su napadi već promijenili stavove mnogih u Evropi, čak i ako neki političari oklijevaju da ih direktno nazovu hibridnim ratovanjem. "Mislim da su ljudi uplašeni, posebno kako ovo postaje sve vidljivije", rekao je. "Vidimo dronove ispred aerodroma i mislim da postoji sve veći osjećaj da je vjerovatno (samo) pitanje vremena kada će jedan od ovih dronova oboriti putnički avion."
Baltički strahovi i mogući vremenski okviri
Iako Moskva nije izvela direktne napade na članice NATO-a - stručnjaci kažu da je to dijelom zato što Rusija zna da sa svojim trenutnim kapacitetima ne bi mogla poraziti savez - sve je više znakova da bi se to moglo promijeniti.
Generalni sekretar NATO-a Mark Rutte upozorio je ranije ove godine da bi Rusija mogla biti spremna upotrijebiti vojnu silu protiv NATO-a u roku od pet godina. Njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul ponovio je to upozorenje, rekavši da njemačke obavještajne službe vjeruju da Moskva "drži otvorenom opciju rata protiv NATO-a najmanje do 2029. godine najkasnije".
Ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio je početkom decembra da, iako Rusija ne planira rat s Evropom, "ako Evropa iznenada želi ratovati s nama i započne ga, mi smo spremni odmah." Konsenzus među baltičkim državama je da bi napad na njih mogao uslijediti već za tri godine, a istraživači sa Harvard Kennedy School otkrili su da su godine koje se najčešće spominju u predviđanjima zvaničnika 2027. i 2028.
Planovi na papiru, resursi na čekanju
Prepoznavanje ove prijetnje podstaklo je NATO da razvije detaljne planove za odbranu od moguće ruske agresije na Baltiku. Međutim, stručnjaci upozoravaju da ti planovi nisu utemeljeni u stvarnosti.
"Postoji plan, s brojkama. Ali vlade ne poduzimaju potrebne korake da ga implementiraju. I dalje planiramo na osnovu stvari koje ne postoje", rekao je Jack Watling, viši istraživač u Institutu RUSI, napominjući rizik oslanjanja na "listu želja" umjesto na stvarne resurse.
Slično upozorenje stiglo je i iz Ujedinjenog Kraljevstva, gdje su stručnjaci, uključujući bivšeg šefa NATO-a Georgea Robertsona, pozvali na hitnu akciju. General Richard Barrons, jedan od autora strateškog pregleda britanske odbrane, rekao je da se infrastruktura, oružane snage, rezerve i civilna odbrana moraju ojačati.
"Iskreno, ne treba nam mnogo više analiza da bismo znali šta bismo trebali učiniti. Problem je što to zapravo moramo učiniti", rekao je, dodajući da "civilno društvo i naši političari" imaju i drugih briga.
Prema njegovoj procjeni, trenutnim tempom, Ujedinjenom Kraljevstvu bi trebalo oko 10 godina da se pripremi za rat. "A naše analize i naši saveznici nam govore, pa, možda imate tri do pet godina... tako da je ovo pitanje volje, društvene koliko i političke, a zatim i kompetencije."
Kraj "mirovne dividende"
Mnoge evropske prijestolnice decenijama gotovo da nisu ni razmišljale o odbrani. Bez većih vojnih sukoba na kontinentu od 1945. godine, Evropa je uživala u najdužem periodu mira u posljednjih nekoliko stoljeća, što je donijelo značajnu "dividendu mira".
Vlade su mogle trošiti novac na socijalnu pomoć umjesto na vojsku, oslanjajući se na Sjedinjene Države da priskoče u pomoć ako bude potrebno. Uslijedila su dva nagla buđenja: američki predsjednik Donald Trump, koji je jasno stavio do znanja da se saveznici više ne mogu toliko oslanjati na SAD, i ruska invazija na Ukrajinu.
Ovaj zaokret je podstakao većinu evropskih članica NATO-a da povećaju svoje odbrambene izdatke. Prema NATO-u, 31 od 32 članice će ove godine ispuniti cilj odbrambenih izdataka od 2% BDP-a - što je ogroman porast u odnosu na samo šest članica u 2021. godini.
Države članice su se čak složile da povećaju cilj na 5% BDP-a do 2035. godine, iako su mnogi analitičari skeptični u pogledu postizanja ovog cilja s obzirom na finansijske pritiske s kojima se suočavaju evropske zemlje.
Težak razgovor s građanima
Objašnjavanje biračima da će možda trebati preraspodijeliti resurse i da će se više ljudi morati pridružiti rezervnim ili redovnim snagama nije nešto što većina političara želi učiniti. Ankete Eurobarometra pokazuju da je velika većina Evropljana - 78% - zabrinuta za sigurnost EU, ali odbrana nije na vrhu liste prioriteta potrošnje za sve.
Koliko je ovaj razgovor osjetljiv ilustruje primjer šefa francuskih oružanih snaga, generala Fabiena Mandona. Prošlog mjeseca je izazvao bijes javnosti kada je upozorio da se zemlja mora pripremiti za moguće buduće gubitke od ruske agresije, rekavši da Francuska mora "prihvatiti gubitak svoje djece" kako bi "zaštitila ono što jesmo".
Evropa u dva koraka: Od Baltika do Londona
Robin Potter, saradnik britanskog think tanka Chatham House, rekao je da spremnost ljudi širom Evrope da shvate prijetnju i učestvuju u borbi protiv nje značajno varira. "Ako ste na istoku, ako se možda graničite s Rusijom, ako ste u Poljskoj ili Baltiku, prijetnja ljudima tamo je vrlo stvarna i oni poduzimaju mnogo više koraka u smislu javnih skloništa jer misle da je rizik od zračnog napada veći", rekao je.
Švedska i Finska su ažurirale smjernice za građane o preživljavanju rata, dok su zemlje poput Litvanije, Latvije i Švedske ponovo uvele regrutaciju. Druge, uključujući Njemačku i Poljsku, uvele su programe dobrovoljne vojne obuke.
Potter ističe da su građani s dubljim povjerenjem u institucije skloniji prihvatanju žrtava za opće dobro. Kao primjer navodi nordijske zemlje, gdje je koncept građanske dužnosti i "totalne odbrane" - u kojoj svaki građanin i preduzeće postaje dio ratnih napora - duboko ukorijenjen.
„Ako ljudi osjećaju da država radi za njih, veća je vjerovatnoća da će htjeti nešto dati zauzvrat“, rekao je, postavljajući pitanje da li bi se takav model mogao primijeniti u društvima s niskim povjerenjem u javne institucije, poput Ujedinjenog Kraljevstva.
