U trenutku kada se Srbija suočava s novim valom protesta, predsjednik Aleksandar Vučić potpisao je odluku o pomilovanju četvorice članova Srpske napredne stranke koji su optuženi da su u januaru brutalno pretukli grupu studenata u Novom Sadu, pri čemu je jednoj studentici slomljena čeljust.
Napad, koji se dogodio u noći 27. januara, izazvao je lančanu političku krizu i doveo do ostavke tadašnjeg premijera Miloša Vučevića, predsjednika SNS-a, te pada cijele vlade Srbije.
Ministarstvo pravde Srbije 2. jula dostavilo je Osnovnom sudu u Novom Sadu Vučićevu odluku o pomilovanju, čime su četvorica okrivljenih – K. S. (30), R. D. (22), B. N. (22) i D. N. (22) – oslobođeni krivične odgovornosti za više nasilnih kaznenih djela, uključujući nanošenje teških tjelesnih povreda i nasilničko ponašanje. Sud je, nakon toga, ukinuo mjeru zabrane napuštanja stana uz elektronski nadzor za jednog od njih, D. N., čime je postupak protiv svih efektivno obustavljen prije početka suđenja.
Odluka je izazvala žestoke reakcije opozicije i građanskih organizacija. Stranka slobode i pravde ocijenila je da je SNS “prešao granicu” i da ovim činom potvrđuje svoju transformaciju u “organiziranu kriminalnu grupu koja sustavno štiti i nagrađuje nasilje”. Novosadski građanski pokret Bravo naveo je da je režim ovom odlukom “konačno i bez ostatka ogolio sebe pred građanima”, dodajući da je Vučić “umjesto da zaštiti žrtvu, odlučio da štiti napadače”.
Pomilovanje dolazi u trenutku kada širom Srbije jača otpor režimu zbog sve češćih slučajeva politički motiviranog nasilja, dok se pravosuđe sve otvorenije koristi kao alat zaštite vladajuće elite. Vučićeva odluka predstavlja ozbiljan politički signal: lojalnost režimu važnija je od odgovornosti za nasilje, čak i kada su žrtve mladi ljudi koji izražavaju građanski bunt.
Ovaj potez, iako možda očekivan u trenutnoj političkoj klimi, otvara duboka pitanja o zloupotrebi predsjedničkih ovlasti i institucionalnom urušavanju vladavine prava. Umjesto da se sudi počiniocima brutalnog napada koji je potresao zemlju i izazvao politički haos, režim ih oslobađa – šaljući poruku da se nasilje ne kažnjava, već nagrađuje.
