Aleksandar Vučić opet je odigrao svoju omiljenu predstavu – ulogu "evropskog đaka", prodajući priču o "apsolutnoj posvećenosti" Srbiji ka EU, dok se kod kuće igra političkog šerifa sa sopstvenim narodom.
Njegova posjeta Briselu bila je još jedna epizoda u sapunici gdje Vučić balansira između "svetog Kosova", "zle Evrope" i "dobrih prijatelja" sa istoka, dok pokušava uvjeriti EU da su svi problemi u Srbiji samo "mali nesporazumi" i "neshvaćene namjere".
"Evropski put" – bajka za strane diplomate
Predsjednik Srbije održao je radnu večeru s Antoniom Costom i Ursulom von der Leyen, gdje je, po sopstvenim riječima, ponovio da će Srbija biti "više nego ikada" posvećena putu ka EU. S obzirom na to koliko se taj put već godinama proteže u beskraj, možda bismo trebali reći da je Vučić posvećen EU otprilike koliko i dijete pisanju domaće zadaće – uvijek ima neku izliku da odloži "pravi posao".
Dok je u Briselu pričao o evropskoj perspektivi Srbije, kod kuće se i dalje progone studenti koji protestuju, hapse aktivisti, a mediji pod njegovom kontrolom neumorno crtaju mete političkim protivnicima. Dakle, "evropski đak" u Briselu, a "školski siledžija" u Beogradu.
"Zvučni topovi" i detektivska ekspedicija
Jedan od najapsurdnijih momenata Vučićevog izlaganja bio je onaj u kojem je pokušao "objasniti" da tokom protesta u Beogradu nikakav zvučni top nije korišten, uprkos svjedočanstvima građana i snimcima. Ali to nije sve – Vučić se toliko posvetio dokazivanju nevinosti da će u Beograd uskoro poslati "nezavisne istražitelje", i to ni manje ni više nego iz ruskog FSB-a i američkog FBI-ja!
Dakle, Vučić je uspio postići nemoguće – u istoj rečenici najavio dolazak i Rusa i Amerikanaca da istražuju proteste u Beogradu. To je kao da kažete da će inspekciju restorana istovremeno raditi i PETA i Mesna industrija Matijević. Zvuči nevjerovatno? Pa, dobrodošli u Vučićev svijet!
"Miroljubiva vlast" i blokada ekonomije
Predsjednik Srbije nije propustio priliku da se još jednom predstavi kao svetac koji podnosi "nezahvalni narod". Objasnio je da su evropski lideri mogli vidjeti "koliko su vlasti Srbije imale strpljenja" dok su protestanti navodno "uništavali ekonomiju" blokadama.
Prema Vučićevoj logici, nekoliko studentskih blokada u Beogradu su veća prijetnja ekonomiji Srbije nego korupcija, masovni egzodus mladih i činjenica da je Srbija ekonomski taoc investitora kojima se nude subvencije i robovska radna snaga. Ako je Vučić zabrinut za ekonomiju, možda bi trebalo da preispita svoju strategiju kojom prodaje Srbiju stranim kompanijama za "dva bureka i jogurt".
"Sve ide po planu" (ali čijem?)
Na kraju, Vučić je zaključio da je zadovoljan razgovorima u Briselu i da će se efekti tek vidjeti u budućnosti. To je tipična Vučićeva fraza – sve je odlično, ali vi to još ne znate. Baš kao što je obećavao "zlatno doba" koje nikako da dođe, tako i sada garantuje evropski put koji vodi kroz maglu.
Dok Vučić balansira između Brisela i Moskve, između "evropskih vrijednosti" i Putinovog stila vladanja, između priče o demokratiji i gušenja protesta, jedno je sigurno – Srbija pod njim ostaje zarobljena u beskonačnoj političkoj igri u kojoj su građani uvijek gubitnici.
