Kako Vučić ponovno "uči" na greškama Slobodana Miloševića, dok se igra istim prljavim igrama s novcem, drogom i studentskim protestima...
Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, na Instagramu je nedavno objavio poziv mladima da se "ne svađaju i tuku oko novca zarad rušenja vlasti", uz poruku da svi oni koji žele da sruše njegovu vlast, a bore se oko para za svoju borbu, treba da se pridruže njegovim naporima za budućnost Srbije i pripremu EXPO27. Na prvi pogled, Vučićeva poruka izgleda kao poziv na zajedništvo u izgradnji zemlje, no ako pažljivo pogledamo sve veze i prošlost koju nosi, jasno je da je ovo samo nova verzija prljave političke igre koju su igrali Milošević, Marković, Vulin i sada Vučić.
Slične optužbe i insinuacije o "plati studentima" čuli smo u prošlosti, i to ne od koga drugog nego od same Mirjane Marković, supruge Slobodana Miloševića, čije je političko naslijeđe, pomalo nespretno, Vučić nastavio. U svojim memoarima, Mirjana Marković je tvrdila da su studenti za učešće na protestima 90-ih "dobili marke, sendviče i ekstazi", te je ta izjava bila temelj za dalje diskreditacije i podjele u društvu. Što se promijenilo od tada? Zapravo, ništa. Vučić, koji je bio ministar informiranja u Miloševićevoj vladi, danas iz iste pozicije vodi "informativnu politiku" preko svojih medija. Samo što sada, umjesto markica i ekstazija, koristi Instagram kao sredstvo za pozivanje na "borbu" za Srbiju.
Na nedavnom snimku koji je osvanio u režimskim tabloidima pod Vučićevom kontrolom, nekoliko mladih aktivista vidi se kako se svađaju oko novca, što Vučić iskoristio da bi ponovo optužio one koji se protive njegovoj vlasti za "borbu iz interesa". Međutim, dok pokušava da stvori sliku o tome kako su protesti danas "pljačkaški" i "koristoljublje", zaboravlja na svoju vlastitu ulogu u formiranju tih istih mehanizama.
Ipak, najzanimljivija paralela sa prošlim vladavinama nije samo u "borbi za novac". Onaj ko je zaboravio ko je bio i šta je radio Aleksandar Vučić u vremenima kada je služio Slobodanu Miloševiću, sada dobija potvrdu svih sumnji. Naime, Vučić je ministar informiranja bio u periodu kada je Marković mozgala ideološku kontrolu i kada su se demonstracije protiv Miloševićevog režima smatrale "plaćenim cirkusima", a studenti "drogozavisnim izdajnicima". Ako pogledamo danas, sve ove izjave se ponovo javljaju kroz usta Vučića i njegovih satelita.
Na političkom horizontu danas imamo Aleksandra Vulina, Vučićevog najbližeg saveznika, koji poput lojalnog učenika Markovićevog ideološkog naslijeđa, ne bira sredstva da brani vlast. Dok je Vučić svjestan da ne smije ponoviti greške svog mentora Miloševića u odnosu prema Zapadu, on ne odustaje od istih prljavih političkih igara. Sjećamo se kada je Vulin svojevremeno iznosio optužbe da su studenti, osim novca za blokade fakulteta, dobivali i drogu sa Zapada. Sada, Vučić, uz taktiku suzdržanosti, samo pažljivije ponavlja iste prijetnje i prijekore, ali iza njega ostaje ista politika koja je ponovo u službi interesa režima.
Zašto? Jer je sve to, jednostavno, nastavak iste politike. Slično kao što je Mira Marković "brendirala" studentske proteste kao ulične borce koje je trebalo neutralizirati pomoću novca i droge, danas Vučić to čini, koristeći iste alate – samo što danas novac i droga nisu tako očigledni. Sada su to gradilištva, infrastrukturni projekti poput EXPO27, i neprestano ponavljanje "borbe za budućnost", dok se iza kulisa i dalje guraju isti igrači koji čine sve da zadrže vlast u rukama.
Tako dolazimo do zaključka da je Vučić, kao i Vulin, danas samo produžena ruka onih istih struktura koje su na kraju 90-ih uništile bilo kakvu šansu za slobodan i demokratski društveni razvoj Srbije. Iako Vučić pokušava da izbjegne najteže greške svojih prethodnika i da balansira u geopolitičkim igrama, njegova unutrašnja politika ostaje ista: kontrola, manipulacija, i neprestano držanje naroda u strahu i zavisnosti.
Politika je, dakle, ista – samo su nijanse drugačije. Vučić možda ne koristi ideologiju lijeve politike koju je promovirala Mirjana Marković, ali je njegov "Vulinizam" sasvim dovoljan da pokaže kako svi oni, ma koliko se pravili drugačiji, koriste iste metode u borbi za vlast. Razlika je samo u tome što je danas „droga“ političkih manipulacija pametno umotana u propagandu i marketinške projekte, a mladi, baš kao i prije, ostaju samo oruđe u njihovim rukama.
