SDA na Klupi: Paradoksi Bošnjačke Politike i Nespremnost za Promjene
Već godinama, Stranka demokratske akcije (SDA) se nalazi na meti kritika, a mnogi su pozivali na njen politički „odlazak na klupu“. Ovaj zahtjev za kadrovskom i ideološkom transformacijom SDA nije nov, ali činjenica je da se stranka još uvijek nalazi u političkom životu Bosne i Hercegovine, uprkos mnogim kritikama koje su je pratile. Iako su se očekivali duboki rezovi i kadrovske promjene nakon što je SDA napustila vlast i prešla u opoziciju, realnost je bila daleko od očekivanog.
Zašto SDA nije iskoristila šansu za promjene?
Tri ključna razloga zašto SDA nije iskoristila priliku da se „preoblikuje“ ponovo vode do stranačkog trona Bakira Izetbegovića.
Prvi razlog leži u slabostima opozicije, prije svega u nesposobnosti stranaka Trojke – SDP-a, NiP-a i NS-a – da pruže stvarnu alternativu. Iako je SDP godinama predvodio političku scenu, sada je postao tek „štaka“ u rukama drugih. NiP i NS, iako ambiciozni, nisu uspjeli steći povjerenje većine birača, koji su u njima prepoznali ništa drugo do političke kopije SDA.
Drugi razlog odnosi se na Izetbegovića, čije političko liderstvo nije dovelo do smjene na tronu stranke, iako su mnogi očekivali njegovu političku smrt pod pritiskom američkog ambasadora Michaela Murphyja, koji je otvoreno kritikovao Izetbegovićev politički profil. Međutim, politički komformisti u stranci vjerovali su da će strani pritisci učiniti svoje i da će Izetbegović ustuknuti. Ipak, oni su previdjeli jedno: stranačka pravila SDA su takva da smjena lidera nije moguća bez njegovog pristanka, a Izetbegović je svoje političke pozicije učvrstio do te mjere da je postao praktično „nedodirljiv“.
Treći faktor koji je omogućio Izetbegoviću da ostane na tronu SDA je bio rat u Gazi i pogoršanje odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama. Palestinska tragedija izazvala je snažnu reakciju među Bošnjacima, koji su se solidarisali s Palestincima, sjećajući se vlastite borbe protiv genocida. Ovaj emocionalni naboj je Izetbegoviću omogućio da ponovno stekne političku popularnost, a SDA je iskoristila razočarenje naroda u američku politiku da se ponovo pozicionira kao stranka koja je „narodna“, u kontrastu s opozicijom koju je doživljavala kao „oktroyiranu“.
Ko vodi bošnjačku politiku?
U političkom životu BiH, postoje snažni paradoksi koji ne mogu proći nezapaženo. Na susjednim prostorima, demonstracije u Srbiji i predsjednički izbori u Hrvatskoj svjedoče o političkim promjenama, ali ništa slično ne vidimo u BiH. Najveći paradoks ostaje pitanje: Kako je Zoran Milanović, ljevičar, uspio preuzeti harizmu Franje Tuđmana, a Aleksandar Vučić odbacio svoju četničku simboliku, dok Bakir Izetbegović, biološki sin Alije Izetbegovića, da li po čemu podsjeća na svog oca?
Bošnjačka politika je postala zagonetka. Iako je Izetbegović postao simbol SDA, političko naslijeđe njegovog oca, koji je bio ključni faktor u bošnjačkom otporu protiv agresije, danas je potpuno izblijedilo. Umjesto toga, Izetbegović vodi politiku koja se temelji na pragmatizmu, što nije nužno loše, ali je ipak daleko od borbenog duha koji je karakterisao Aliju Izetbegovića.
Budućnost SDA i bošnjačke politike
Iako je Izetbegovićev politički put zasad i dalje stabilan, pitanje je koliko dugo će SDA moći ostati relevantna bez ozbiljnih promjena. Jer, ako ništa drugo, politički usud Bošnjaka je u opasnosti ukoliko ne prepoznaju ove paradokse. SDA je već godinama na čelu bošnjačke politike, ali pitanje je kako će ona evoluirati nakon što se suoči sa novim izazovima – kako unutrašnjim, tako i vanjskim.
Bošnjaci se moraju suočiti s činjenicom da su postali žrtve svoje političke stagnacije, jer nisu uspjeli pronaći novu alternativu unutar SDA ili van nje. Bez hrabrih političkih promjena, BiH bi mogla postati „beznadežan slučaj“, kako je to poručio srpski ministar Aleksandar Vulin. Dakle, jedini put prema političkoj budućnosti je ili transformacija SDA ili pronalaženje nove političke snage koja bi mogla donijeti promjene.
