I Tajland i Kambodža su rangirani među najprijateljskijim zemljama na svijetu, a prije samo pet godina, ovi susjedi iz jugoistočne Azije vjerovali su da se njihovo prijateljstvo ne može prekinuti.
„S obzirom na to da dijelimo dugu granicu, oboje znamo da moramo živjeti i rasti zajedno“, rekao je tadašnji tajlandski ambasador u Kambodži Panyarak Poolthup tadašnjem kambodžanskom premijeru Hun Senu. „Politička volja uvijek postoji za rješavanje svih problema koji se mogu pojaviti.“
Međutim, posljednjih mjeseci bilateralni odnosi su pali na opasan nivo, a dvije zemlje su sada u oružanom sukobu na granici.
Prvi sukob u maju
Prvi sukob ove godine izbio je 28. maja, kada je kambodžanski vojni vođa ubijen u sukobu između snaga dvije zemlje u području poznatom kao Smaragdni trokut, na zajedničkoj granici Tajlanda, Kambodže i Laosa. Područje je i dalje sporno, a i Tajland i Kambodža polažu pravo na njegove dijelove.
Obje strane su se međusobno optuživale za agresiju: kambodžansko Ministarstvo odbrane tvrdilo je da je tajlandska vojska otvorila vatru na rov koji je bio kambodžanska vojna baza, što je dovelo do smrti jednog vojnika, dok je tajlandska vojska saopštila da su njeni vojnici reagovali tek kada su kambodžanske snage počele koristiti oružje tokom sukoba u spornom području.
Hun Sen, koji je 2023. godine prepustio mjesto premijera svom sinu, ali je ostao predsjednik Senata i efektivni vođa zemlje, rekao je da podržava "odluku o slanju vojnika i teškog naoružanja na granicu u pripremi za protivnapad u slučaju daljnje invazije".
"Mrzimo rat, ali smo prisiljeni da ga vodimo kada se suočimo s vanjskom agresijom", rekao je Hun Sen.
Deeskalacija 8. juna
Kao članice regionalnog bloka ASEAN-a, Kambodža i Tajland su, prema ustavu organizacije, obavezni da sporove rješavaju mirnim putem.
Iako su obje zemlje u početku povećale vojno prisustvo na svojim stranama granice, 8. juna su izgleda pokušavale smiriti tenzije vraćanjem svojih snaga na vojne položaje dogovorene prethodne godine. Premijer Paetongtarn rekao je da su se zemlje složile da "zajednički prilagode vojne snage na žarištima kako bi smanjile atmosferu sukoba".
Ali sukob je eskalirao kroz međusobne kaznene mjere koje su izgleda imale za cilj smirivanje rastućeg nacionalističkog raspoloženja s obje strane.
Tajlandska vojska preuzela je kontrolu nad graničnim prijelazima, a Bangkok je zaprijetio prekidom struje i opskrbe internetom Kambodže. Kambodža je odgovorila zabranom tajlandskih medija poput televizije i filmova i prekidom internet veza preko granice.
Do daljnje eskalacije došlo je kada je kambodžanski premijer Hun Manet 16. juna objavio da je Kambodža podnijela formalno pismo Međunarodnom sudu pravde tražeći rješenje za granične probleme. "Kambodža bira međunarodno pravo i mir", rekao je tog dana.
Tajlandsko ministarstvo vanjskih poslova odbacilo je intervenciju MSP-a i jasno izrazilo preferenciju za bilateralne razgovore, tvrdeći da "treća strana ne mora uvijek biti korisna za održavanje prijateljskih odnosa između država, posebno u osjetljivim pitanjima historijske, teritorijalne ili političke prirode".
Dan kasnije, 17. juna, Kambodža je zabranila uvoz poljoprivrednih proizvoda iz Tajlanda, a Tajland je zabranio svojim građanima prelazak granice radi rada u kockarnicama i drugim zabavnim objektima u kambodžanskom Poipetu.
Incidenti s nagaznim minama u julu
Tokom jula, na tajlandsko-kambodžanskoj granici dogodili su se ozbiljni incidenti s nagaznim minama, što je dodatno pogoršalo postojeće tenzije između dvije zemlje.
Prvi zabilježeni incident dogodio se 16. jula, kada su tri tajlandska vojnika teško povrijeđena nakon što su nagazili na protupješadijsku minu tokom patrole u blizini Chong Boka, u provinciji Ubon Ratchathani. Istraga je otkrila da su mine stare mine PMN-2 ruskog porijekla, koje nisu u upotrebi niti ih skladišti tajlandska vojska, što ukazuje na to da su najvjerovatnije novopostavljene.
Sedam dana kasnije, 23. jula, pet tajlandskih vojnika je ranjeno u novom incidentu kada su također nagazili na minu u istom području.
Jedan od njih je ostao bez noge, a tajlandske vlasti su u tom trenutku optužile Kambodžu za postavljanje novih mina u pograničnom području. Kambodža je te tvrdnje odbacila te navela da su mine zaostale iz razdoblja ranijih sukoba te da su tajlandske snage napustile dogovorene sigurne rute, što ih je izložilo opasnosti.
Obje strane razmjenjuju oštre optužbe
Tajlandske vlasti tvrde da se radi o namjernom kršenju međunarodnog prava i Konvencije o zabrani mina, te da su mine novopostavljene na kambodžanskoj strani s ciljem provociranja i ugrožavanja tajlandskog suvereniteta.
Kambodža, s druge strane, negira postavljanje novih mina na granici, naglašavajući da na njenoj teritoriji još uvijek postoji mnogo neeksplodiranih mina i drugih ostataka vojne opreme - naslijeđe građanskog rata i nemira koji su trajali od 1970. do 1998. godine.
Mapa iz 1907.
Kambodža i Tajland dijele kopnenu granicu dugu 817 kilometara, ali ovu granicu uglavnom definiraju kolonijalne karte koje su Francuzi nacrtali dok su okupirali Kambodžu od 1863. do 1953. godine. Karta iz 1907. godine zasnovana je na sporazumu da se granica povuče duž prirodnog sliva između Tajlanda i Kambodže.
Međutim, Tajland je kasnije osporio kartu jer je hram Preah Vihear, izgrađen u 11. vijeku na planini Dângrêk, prikazan kao dio kambodžanske teritorije.
Spor, kao i historijske razlike u kartografskim metodama, doveli su do toga da obje zemlje polažu pravo na dijelove granice.
Pokušaji razjašnjenja razgraničenja preduzimaju se godinama. Kambodža je 1959. godine tužila Tajland pred Međunarodnim sudom pravde zbog hrama Preah Vihear, a sud je 1962. godine presudio u korist Kambodže, rekavši da hram pripada toj zemlji. Tajland je tada prihvatio odluku, ali je tvrdio da su okolna područja i dalje sporna, što je dodatno zakompliciralo prelazak granice.
Vojni sukob oko UNESCO-a
Tenzije su porasle 2008. godine kada je Kambodža zatražila od UNESCO-a da dodijeli Preah Vihearu status svjetske baštine. Nakon što je hram dobio to priznanje u julu, izbili su vojni sukobi između kambodžanskih i tajlandskih snaga u pograničnom području.
Ovi sukobi su se nastavljali godinama, dostigavši vrhunac 2011. godine raseljavanjem oko 36.000 ljudi i ponovnom žalbom Kambodže Međunarodnom sudu pravde radi tumačenja ranije presude, koju je sud potvrdio 2013. godine.
U međuvremenu, Tajland je insistirao na bilateralnom pristupu rješavanju spora, osnovavši Zajedničku komisiju za demarkaciju (JBC) 2000. godine. Kambodža je učestvovala u JBC-u, ali sastanci, uključujući i posljednji održan 14. juna u Phnom Penhu, uglavnom nisu uspjeli rezultirati značajnim napretkom.
